Ljudi moji ako postoji ijedna osoba koja je sto posto pozitivna, onda bi to mogao biti on. Dražen Petrović ! Neću ga zvati Mozart jer nisam živio u doba Mozarta pa ne znam kakav je bio iako ga s njim uspoređivaše zbog lepršave igre. Vidjeh jučer njegov grob. Puno je svijeća bilo. Nisam mu ja zapalio još jednu jer to ni on ne bi želio. Niti košarku ne igram, nisam nekakav stručnjak u tom sportu. Ali pokušavam biti barem upola uporan kao on. Pa taj je genij još kao mladić već bio uspješan. I to mu nije smetalo da nakon napornog treninga sam ostane u dvorani i još dodatno trenira ! Pogledajte današnje sportaše, pa to su manekeni u stilu Beckama. Uvijek je igrao za pobjedu, pa čak i protiv SAD dream-teama, nikad se nije predavao. Želio je uvijek dobro igrati, dati što više koševa ali i dodati drugima. Nije nikad igrao nesportski i prljavo, malo je prekršaja činio. I na kraju je poginuo kao suvozač. Ženska ga je vozila po autoputu u Njemačkoj i odjednom joj je izletio kamion iz suprotnog smjera. Njoj ništa, a Dražen poginuo. Zašto Bože? Zar nisi mogao uzeti nekog zločinca, lopova, političara... A ne tako dobru osobu... Nema uvijek pravde na ovom svijetu. Ali zato mi pokušajmo biti bolji, neka nam on bude uzor i legenda:
Dražen Petrović
Post je objavljen 03.11.2004. u 00:10 sati.