evo me...tako je dobar osjećaj vratiti se kući u ponediljak u ovu uru i shvatiti da se sutra ne moraš dignuti u 7 nego spavatiii...
bila sam ovaj vikend na govorničkoj...samo u posjeti, nažalost...šmrc,šmrc :(((...
ali, to je bilo dovoljno da buden tako happy...kad sam došla tamo, i vidila sve te divne ljude - mentora, Matu :), Katarinu, Ninu.....doslovno san se tresla od sriće...i obećala sebi da ću se potruditi oko škole i otići na bjelolasicu pod svaku cijenu...
ne može se opisati jednostavnim ričima taj osjećaj zajedništva, ta euforija završne večere, suze, smijeh, nova prijateljstva...
nisan ove godine otišla, možda san i mogla al sad je kasno o tome razmišljati, al san definitivno ostala cili život vezana za govorničku školu.vezalo me tih sedam dana bjelolasice "davnog" ožujka ove godine. obožavan sve te ljude...!!!
bilo je savršeno i totalno bolesno...u dva dana spavala sam 4 sata...prospavala sam zato cilu nedilju i dobar komad današnjeg dana...
grad je večeras bija srednja žalost, kao uostalom i svaku subotu ili petak, al meni je bilo dobro...pila sam tonik i smijala se...
s malim ništa nova...nisam ga ni vidila već dobrih tjedan dana...sve šta se mora desiti desit će se u petak i subotu...ako Bog da sriće i pameti...
a stvarno mi je stalo...držite mi fige...
nisu toliko ni loši ovi glupasti praznici... kava, učenje, kava... moj plan i program za slijedećih par dana...
Post je objavljen 02.11.2004. u 01:07 sati.