Bez ega si mekušac. Nemaš zube. Nemaš mišljenje. I nemaš za kavu.
S prevelikim egom imaš problem. Imaš mišljenje o SVEMU. Ne možeš proći kroz vrata. Zaglaviš se. Onda se još više napuhuješ. Šupljina u tebi raste. I nemaš s kim na kavu :)
Ego je zanimljiva stvar. Promatramo ga iz različitih kuteva, na različite načine, s različitim predznakom. Dobar, loš, zao. Ovisno je o čijem se egu radi. Vlastitom ili tuđem. Uglavnom su egoistični "ono drugi" ljudi. Ja ne! A vi? Ne smatram vas takvima.
Kažu da čovjek najveće bitke mora izvojevati protiv samog sebe. Namigujem. Da, protiv vlastitog ega. Protiv tuđeg ega se ne isplati boriti. On nam samo ide na živce, može nas uvrijediti i povrijediti, može nas poniziti, razbijesniti i to je u redu. Jer sve navedeno je samo u našoj glavi. Različito reagiramo. I uvijek se možemo maknuti, zar ne? S druge strane, naš vlastiti ego je vjerojatno najveći zločinac u našem životu. Najveće nezgodacije imamo upravo zbog njega... ako nam je postao navika, ako je brži od naših misli i igra vlastite igre. On nikad ne priznaje drugima mišljenje. "Ja sam Ego, znači NEMA drugih mišljenja!" Činjenice mogu biti neoborive ali ego priznaje samo svoje kreacije, insinuacije, on je savršena mašina za stvaranje negativnih stavova, poremećenih odnosa i za šupljine u našem životu.
Ego, taj nevidljivi balon koji se uvijek gurne u svaki razgovor, sudara se u ljude, drži ih na rastojanju. Ego je taj koji će rastaviti zaljubljene, posvađati dobronamjerne, izolirati društvene, zaustaviti napredne, zarobiti slobodne. Ego je naš vlastiti portable zatvor. Omnia mea mecum porto.
A gdje smo mi? Mi u toj ljušturi samo zbunjeno i ne shvaćajući kukamo nad nepravdama koje su nas snašle, plačemo za srećom koju bi imali kad bi samo.... Dosta je!