U svakoj aktivnosti kojom se bavimo, računajući školovanje i posao, okruženi smo ljudima. Svakodnevno ih upoznajemo, zbližavamo se s njima, izmjenjujemo mišljenja i stvaramo prijateljstva. Kontakti sa okolinom izravno utječu i na subjektivno doživljaj onoga u čemu zajedno sa nama sudjeluju. Ne priča se uzalud o važnosti ugodne atmosfere na nekom mjestu. Isto tako, sasvim je logično da, nakon što određenu količinu vremena provedemo sa određenim ljudima i doživimo sa njima određena iskustva-za te se osobe i vežemo.
Kada pogledate svoj današnji krug prijatelja, mislite li da su upravo oni ti koje biste izabrali da ste, na neki način, mogli objektivno sagledati sve njihove osobine i navike i na temelju toga zaključiti da su vam najsličniji i da vam najviše odgovaraju? Vjerojatno ne. Ali, rijetko kada se pruži prilika da birate. Okolnosti su te koje nas najčeće spajaju.
Primjetila sam da mi većina ljudi, s kojima sam danas jako dobra, u početku nisu bili simpatični. Ili su mi se jednostavno činili previše drugačiji od mene. No, s obzirom na dijeljenje isto prostora, bili smo «prisiljeni» provoditi vrijeme zajedno (ista škola, fax, mjesta izlazaka), pa smo tako puno situacija prošli, navikli se jedni na druge i prihvatili tuđe mane koje su nam možda u početku «bole oko».
No, kako se protekom vremena naše ambicije i aktivnosti mijenjaju, kontakti se gube i te osobe, koje su nam možda nekada puno značile, izlaze iz našeg života. Više nismo "u toku" s događanjima kod onih drugih. Najčešće se i ljudi mijenjaju, tako da ih nakon par mjeseci (godina) neviđanja jedva možemo prepoznati. Čini nam se da to više nisu isti oni koje smo poznavali. Ostaju samo uspomene na ono što smo s njima prošli.
...
Uvijek sam se trudila biti dobra sa svima. I, poznavati puno ljudi. I, željela sam veliki krug prijatelja. I, imati dovoljno vremena posvetiti se svakome od njih.
Uspjela sam gotovo u svemu, osim u posvećivanju vremena. Što je vjerojatno i najvažnije. Zbog toga smo se i udaljili.
Gotovo svakodnevno srećem one koji su mi nekada toliko značili, a danas se jedva snađemo da smislimo par rečenica koje ćemo izmjeniti "reda-radi". Obično se u takvim situacijama vrte pitanja strukturirana kao po "horokopskim kategorijama" : ljubav, zdravlje, novac, fax. Mada, možda (najčešće?), niti jednu stranu to zapravo ne zanima. Katkad se pokrenu podsjećanja na prošle dane i neke uspomene. Jer to je još jedino što nas veže.
Tužno.
I, tada uvidim da nije pogriješio onaj koji je rekao da je "čovjek sa tri prava prijatelja bogat čovjek".
Post je objavljen 29.10.2004. u 13:12 sati.