Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/trash

Marketing

mushkarci se slabo peru

/haustor/
...
bacila sam mnogih stvari u ovom proteklom periodu, no evo samo onih which I recall...
jedan flourescentni flomich koji mi je bio nabavio tata, "ukravshi ga", dok se to josh moglo raditi u drzavnoj sluzbi... mislim da je pola stvari koje imam a takvoga su tipa porijeklom iz tatinog ureda. taj flomich je bio zute boje i mislim da se prije isushio nego shto sam ga ja potroshila rabechi ga jer mislim da ga nisam uopche upotrebljavala. zapravo se ne sjecham jer sam zadnji put neshto podcrtavala jer se ne sjecham kad sam zadnji put chitala neshto shto bi mogla podcrtavati tj. kad sam zadnji put uchila... da.
par filtera od cigareta i cigaret papira i kartonskih filtera... i jedna prazna pago boca koja je imala ulogu pepeljare.
par seminarskih tj. ispitnih radova iz kolegija po imenu marketing a koje sam nabavila kao pripomoch pri izradi mojeg ispitnog rada shto se pokazalo veoma korisnim s obzirom na to da sam poluchila ocjenu odlichan. a legendarne su mi te teme koje ljudi uzimaju, sve odreda - krema za depilaciju, kruh za dijabetichare tofu sir, chaj za dijabetichare... ono, spika je da se na tom jednom radu tj. proizvodu obradjuje gradivo cijele godine i onda je najlakshe odabrat samo jedan uski segment ljudi koji konzumiraju taj proizvod. ja sam uzela libresse uloshke. svako tolko se sjetim da nikad na blogu ne izlistam uloshke koje bacam u smeche pa ih eto spominjem sada pa neka se od sada nadalje pamti da je to neshto shto, jednako kao i npr. papirnate ili shtapiche za ushi, bacam periodichno u smeche a shto mi se neda svaki put izlistavat... oni se ponavljaju manje vishe svakih 28 dana+oni za everyday use, ako bash hocete znati.
kutiju od chaja jagoda vanilija shto je valjda jedini chaj kojeg ja volim i pijem. indijski no thanks! i crni i zeleni - vrijedi isto. nisam naslijedila tu ljubav od roditelja koji prakticiraju kult chajeva, chemu posebno pogoduje moja teta smjeshtena na sri lanki. i nisam niti neki pretjerani pilac chajeva, lijena sam ih radit, al sad sam ih pochela piti da mi isperu grlo isprano gore implicitno spomenutim supstancama. nakrcam ih medom koji mi mama periodichno shalje.
jedna "vrecha" koja je do danas popodne sadrzavala nekoliko puris purechim medaljona. a onda sam ih pojela sa kruhom starim 2 dana. rizu mi se nije dalo kuhat. ful nas je isfrustrirao taj novi dizajn koji su nabacili jer sam ih manichno trazila po onoj ogromnoj shkrinji u dioni i skoro popizdila, ali onda se sjetila mudrozbora (copyright by tofu) jedne prijateljice: medaljoni imaju novi dizajn i proshirila svoje vidike te ih pronashla.
pis puza iz pekare u radichevoj, ofishali D BEST in town, chisto iz poraktichnih razloga jer radi 0 24 shto me uvijek uveseli u gluvo doba nochi na putu za ili iz melina ili na tramvaj... a taj puz s chokoladom... njam. a jednom smo nekom ameru i englezu objashnjavali shta to jedu. radilo se o jednom PUZu i jednoj POTKOVI, pa smo im mi to mudro preveli sa: SNAIL WITH CHOCOLATE & HORSE SHOE WITH JAM. balkanska egzotika.

Five recycled plastic bottles make enough fiberfill to stuff a ski jacket.


Post je objavljen 24.10.2004. u 23:59 sati.