joj bas se osjecam nekako cudno.. slusam pjesmu the reason od americke rock grupe hoobastank i pjesma je zakon... i jos me i pjesma i ugodaj cine nekako sivom... grey...
ne znam.. imam osjecaj da se sve oko mene mijenja i da ja nemam sposobnost sacuvati neke stvari koje ne zelim promijeniti.. ne zelim odrasti, ne zelim postati jos jedna od onih ljudi koji ne mare za sitnice koje me sad u svakom trenutku nasmijavaju. ne zelim se prestati smijati .. ne znam zasto ovo pisem. vjerujem da me nitko nece shvatiti ali i dalje me nesto tjera da pisem.. recenicu za recenicom... gubim kontrolu.. vise ne znam odakle potjecem, kako sam stovrena i za sto sam predodredena... zelim naci smisao svega . smisao oog naseg postojanja.. razlog zasto se ljudi manje smiju sa godinama koje nam dolaze ususret...
jedna osoba u mom zivotu je upravo ista ja samo 25 godina starija... ta osoba se smije kad god stigne, ponasa se kao moja najbolja prijateljica i iako smo udaljeni tisucama kilometara i velikom barom.. ona je snazna osoba, moja podrska i oslonac i onda kad mi je bilo najteze, kad su mi se najvece zivotne odluke cinile toliko teskima i nepodnosljivima...
ne znam zasto sam bas sad odlucila pisati o svojoj mami nakon sto sam dosad pisala o beznacajnim stvarima...
ali jednostavno ne mogu se maknuti od racunala...
otkad sam prvi put rekla mama pa do sad ona i ja smo se uvijek razumjele.. cak i dijelimo nekakvu telepatiju.. taj odnos izmedu nje i mene je nesto najvaznije u mom zivotu koje neizmjerno cijenim...
eto.. sad razmisljam o mojoj mami i o tome kako ona sad spava jer sutra je dezurna i ceka je naporan posao... nadam se da sanja lijepe snove.. jer to je jedino sto ona zasluzuje.. ona zasluzuje sve najbolje..
nakon sto sam bila ovoliko odvojena od nje, mislim da cu biti najsretnija osoba na svijetu kad se moj avion spusti na Pleso i kad budem vidjela nju na kraju hodnika kako me ceka..
kad ju zagrlim...
moja mama... ponekad imam osjecaj da smo ja i ona ista osoba samo u razlicitim zivotnim razdobljima..
ona je prosla toliko toga, uvijek je podigla glavu i uvijek je bila ona koja je imala svoje misljenje o svemu, stala iza njega.. i nije ju bilo strah.. ona je najsnaznija osoba koju sam ikad upoznala.....
moja mama.. ona je osoba iz koje sunce izlazi.. svaki put kad se nasmije toplina i pozitiven vibracije izadu iz nje.. ona je ta koja razumije sve, koja je uvijek tu, prisutna u svim trenutcima ma gdje bila.... ona je moja mama!
ne morate ovo citati.. prilicno je dosadno ali jednostavno nisam mogla prestati...
Post je objavljen 21.05.2004. u 05:22 sati.