Spavanje ti od rođenja nije jača strana. Spavaš vrlo tanko, nemirno i s prekidima. Sjećam se noći koje sam proveo u poluležećem položaju, naslonjen na uzglavlje kreveta, dok si ti spavao na mojim prsima jer je to bio jedini način da zaspiš, barem na kratko. Nisam se smio mrdati, pa čak ni zakašljati a pogotovo ne zaspati jer bi te moje hrkanje odmah probudilo. Mama i ja izmjenjivali bi se svakih par sati u tom neudobnom položaju i spavali na smjene. Trajalo je to dobrih nekoliko mjeseci, jače ili slabije izraženo, ovisno o rastu zubića. Kasnije si se malo popravio, čak bi i zaspao u svom krevetiću, ali bi obavezno u neko doba noći ustao i plakao dok te nebi stavili sebi u krevet. Znam da griješimo, ali sad te više ni stavljamo u tvoj krevetić, več odmah liježeš u naš krevet. Na taj način smo bar sigurni da si pokriven i na toplom, jer kad si sam u svom krevetu otkriješ se u roku tri minute. No moram priznati da mi to na neki način i paše, jer uživam ti pomirisati kosicu, nogu ili ruku, što mi već gurneš pod nos u neko gluho doba noći. Liježeš oko osam i pol, a budiš se obavezno oko 6, nekad i malo kasnije. Taman da nas natjeraš da se obučemo i da te odnesem u jaslice. (O jaslicama ćemo drugi puta). S obzirom da kroz tjedan po danu obično spavaš u jaslicama, danas (subota) sam iskoristio priliku i slikao te u snu s tvojim zekom. Prelijep si dok spavaš!
Voli te tvoj tajo!
Post je objavljen 23.10.2004. u 12:25 sati.