Moram napomenuti da je ovaj post trebao biti postan jučer, ali zbog tehničkih poteškoća na siteu, nije.
Čitam par blogerica koje ovih dana navršavaju 25. Prevalile su četvrt stoljeća. :) (Sretan rođendan, btw).
S godinama, a pogotovo s određenim datumom zvanim rođendan počnemo razmišljati o postojećem stanju, ostvarenim ciljevima i budućim ambicijama.
Imam frendicu koja je već u 23. počela osjećati tjeskobu. Iako je studentica (na trećoj godini), nema stalnog dečka i udaja joj nije ni na kraj pameti, stalno ima osjećaj da je "stara cura". Starci joj stalno govore kako je već vrijeme da ima neku stalnu dugu vezu i nekako se nadaju da će im kćer brzo podarit unuke. Kako bi jedan moj dragi prijatelj rekao, okolina zbilja voli vršit pritisak na maternicu. Ne, ne moraš sa dvadeset i nešto sitno završit fax, udat se i imat djecu. I ne očekuje se od tebe da budeš majka samo zato da bi tvoji roditelji mogli malo za promjenu bit baka i djeda. Umorna sam, zbilja mi se ne da.
Danas mi je rođendan. Tek dvadeseti. Iako su mi uvijek govorili da sam preozbiljna za svoje godine, ne osjećam se kao da mi je dvadeset. A još manje mogu zamislit da za koju godinu osnujem svoju obitelj. Ponekad pomislim da sam trebala postić puno više nego što dosad jesam, ali zapravo kad pogledam, sa dva faxa koja guram, dva honorarna posla i još hrpom stvari koje trenutno radim, mislim da sam možda čak i iznad prosjeka.
Ostala sam doma danas. Kiša pada i nisam raspoložena za neko veliko slavlje. Al nadam se da će za par dana bit pravi dernek.
Post je objavljen 23.10.2004. u 10:18 sati.