Prijatelji stari gdje ste? Da li ću vas ikad naći? Tako nekako ide pjesma Tereze Kesovije. Dobro nemojte me odmah pljuvati znam da nitko nju više ne sluša. Ali pjesma je dobra. Sigurno svatko od vas ima negdje jednog starog dobrog prijatelja ili prijateljicu koju dugo nije vidio niti čuo. A bili ste super, najbolji, nerazdvojni. Tako i ja, moram priznati da mi strašno nedostaje moj prijatelj. O svemu smo mogli pričati. Nismo imali baš uvijek isto mišljenje, ali dosta slično. Jako puno vremena smo provodili zajedno, i nikad nam nije bilo dosadno. Kad sam bio nesretan pružao mi je riječi utjehe, kad sam bio sretan zajedno sa mnom se veselio. Svaku moju misao je znao, pa i onu najskriveniju ljubavnu. I on je dijelio sve svoje misli sa mnom. Nedostaje mi. Jako mi fale razgovori s njim. Idem ga sad odmah nazvati telefonom. Iako, nakon što smo već dugo vremena u različitim krajevima Lijepe Naše nije to više to, izgubio sam onaj osjećaj bliskosti i povjerenja. Nažalost svemu dođe kraj, pa i prijateljstvu. Ili možda ne, što mislite?
Post je objavljen 20.10.2004. u 14:23 sati.