Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/hermione1

Marketing

KOKOŠI 2.DIO

Potkrijepimo teoretski dio s dokazima i činjenicama. Postoji jedna ljudska ženka zaražena KS-om, a da toga, naravno, nije svijesna. Nazovimo ju Blanka. To nije njezino pravo ime, ali kako bi se zaštitila od mogućih tužbi u budućnosti (nikad ne možeš točno predvidjeti granice kokošjeg sindroma), ne ću navoditi njezino pravo ime.

Blanka se eto zarazila. Bila je to sasvim normalna djevojka koja je vodila normalan život. Netko bi to možda nazvao dosadnim načinom života, al taj netko neka pročita priču do kraja, pa onda donosi zaključke. Blanka je bila prirodno lijepa i pametna djevojka. Počevši od crta lica, preko savršeno oblikovanog tijela, do načina na koji se predstavljala u društvu. Bila je lijepa, seksi i normalna. Svaki je dan izvršavala sve svoje obveze. Kod kuće je bila mala Pepeljuga, ali na to je navikla od prvoga dana. Otac je bio glava obitelji i usrdno je širio patrijalhalnu politiku. Sin, kako je muško, nije morao ništa raditi u kući, kći i žena bile su za to zadužene. Tatica bi sina tu i tamo odveo na utakmicu, pokazao mu kako se mijenja guma na autu i di se stavlja ulje u getribu. Nakon što bi obavio svoju očinsku odgajateljsku dužnost prema njemu, zapalio bi lulu i sa samozadovoljnim osmijehom na licu, ponosno gledao u sina kako sam mijenja gumu. Sin je za njega nešto više od djeteta. Dijete može biti i muško i žensko, ali sin je sin. Sin je muško dijete. Onaj koji među nogama ima crvića, koji se po potrebi lako pretvori u udava. Ima dvije testosteronske vrećice u kojima ponosno nosi svoje rasplodno sjeme, bez kojeg, ljudi moji, ne bi bilo mogućnosti nastavljanja sinovlje loze. Tu naravno neku ulogu igra i žena, al na nju je tata gledao kao na balon koji je eto, što se može, potreban da donese ono što je on napravio na svijetlo dana. Katkada se udav i vrećice zabune, pa naprave žensko dijete, al tata tada zna šta mu je raditi. Treba se dobro skoncentrirati i napraviti još jedno, po mogućnosti, muško dijete.

I kad tad dogodit će se ono pravo, ono zbog čega se djeca i rade – SIN.

Sin je zanimljivo dijete. Njega tata ima čemu naučiti, dok je kćer - pa eto dogodila se i sad je tu. Tata na kćer gleda kao na balon koji on treba dobro usmjeriti prema bogatom i situiranom udavu, s dvije velike vreće, kako bi mu mogla jednog dana donijeti na svijet muškog unuka. Kćer ne mora biti pametna. Ne mora ići na faks, to je obična izmišljotina ovog današnjeg vremena. Kćer jedino što stvarno mora, je biti lijepa. Paziti na to koliko jede, kako se oblači i kako izgleda. Na njoj se mora istaknuti sve ono što je udavima bitno za daljnji rasplod. Po mogućnosti, neka se puno šminka, pokazuje što više sisa i nosi usko pripijene hlače da joj se vidi guza. Ako je guza zaista velika, to znači plodnu njivu. Ta će bez problema donijeti na svijet novog malog udava. Štikle su seksi i sve to, ali ako je potencijalni udav nizak, ne dolaze u obzir. I tako tata svaki put prije nego njegova Blankica izađe van, napravi odlučnu mušku kretnju kažiprstom, da mu priđe bliže. Što je Blankica izazovnije obućena, to je tata zadovoljniji. I naravno, tata je onaj koji Blankici odobrava dečke. Ako se tati ne sviđa, Blankica će ga odmah udaljiti od sebe. A da bi se tati dečko svidio, mora imati puuuno novaca, par stanova, vikendicu na moru, vinograd u zagorju, 'dobro auto' ili više njih i o njemu se u arhivi crne kronike mora moći pronaći barem dva teksta. Da li potencijalni ima ženu i djecu, tati nije toliko bitno. To prepušta Blankici da riješi kako to samo ona zna.

Kada sin izlazi van, tata mu samoinicijativno prilazi i trpa u džep između 400 i 500kn uz vragolasti smješak i popraćujuće 'uzmi sine i dobro mi se provedi!'. Kada Blankica traži novce za izlazak, tata nevoljko odvaja 20kn i kaže joj 'pazi s kim to radiš!'. Naime, tata zna, pošto je sin muško, da je on taj koji mora pokazati dubinu svog džepa i financirati potencijalne sinorasplodne balone. A Blankica je sama po sebi rasplodni balon, kojeg treba financirati. Kada bi joj davao puno novaca, Blankica ne bi bila u stanju ispitati dubinu džepova potencijalnih udava. No, zahvaljujući dobroj patrijalhalnoj metodi odgoja, ona nakon što kupi cigarete nema niti za jedno piće. Tako je prepuštena na milost i nemilost džepova udava. Onaj koji ima najdublji, moći će je častiti čitavu noć, a tom istom će se najvjerojatnije i posrećiti te večeri da upozna dubinu Blankičine vagine, pardon duše... Tata je sve pomno isplanirao.

Blankica se danas drži tatine politike. Imala je ona, s očeve strane potpuno neprihvatljivu, fazu svog života. U pubertetu je hodala s jednim, kako ga je tata volio nazivati, 'niškoristi'. Dečko je bio informatičar i u tom se poslu koristio samo svojim vlastitim mozgom. Volio je čitati, kužio se u kompjutore, pa čak je tu i tamo nešto i sam napisao. Bio je siromašan, ali nije gubio nadu u budućnost. Kada bi Blankica i on izlazili, ona bi sve plaćala (valjda je skupljala tjednima za jedan izlazak ili ne bi pušila). Pošto nije imao ni vlastiti stan, nego je stanovao s roditeljima, a uz to nije radio ništa što bi ukazivalo na ubrzo stjecanje odurno velike količine novaca (nije krao od države = nije radio za državu, nije prodavao drogu ili švercao nešto, bilošto, pa makar i tostere), tata je odmah rekao Blankici da ga se kloni. No, u pubertetu je Blankica bila nevjerojano tvrdoglava i nedokaziva. Trebalo joj je punih tri godine da shvati kako je tata, opet, bio u pravu. A kako se prosvijetlila? To je vrlo zanimljivo. Upoznala je jednog upravo onakvog kakvog je tata za nju otprva izabrao. Čovjeka starijeg od nje 12 godina sa tri rastave iza sebe i krdom djece. Imao je nekoliko stanova, vikendica, radio je nešto sumnjivo za državu, imao je vozača, limuzinu, pa još par dobrih auta sa strane i u crnoj kronici toliko zauzetog mjesta, da bi se od toga dalo sastaviti poveći roman. Tata ga je upoznao i bio tako sretan da ga je odmah pozvao van na večeru, gdje su se obojica napili ko svinje. Informatičar je od Blankice dobio štiklicu i stvar je bila riješena. (Danas taj informatičar, zahvaljujući jedino i samo svom mozgu, mlati gadne pare na software-ima i kompjuterskim programima.) Cijela se situacija Blankici činila predobrom da bi bila stvarnom. A onda, nakon par mjeseci, sve je pošlo nizbrdo. 'Čovjek od potencijala' i Blankica počeli su se neprestano svađati. On je tvrdio da ga ona guši i da se ponaša kao da su u braku već 10 godina. Blankica je postala depresivna i počela nazivati svoje frendice s kojima se nije čula otkada je prohodala s njim. Frendice su je, začudo, objeručke prihvatile nazad i pokušale joj pomoći koliko su mogle. No, nakon nebrojeno mnogo razgovora, sve su združno, Blankici iza leđa, zaključile da ona pati od kokošjeg sindroma i to da je bolest poprimila takve razmjere da je Blankica gotovo nepovratno izgubljena za normalni ženski svijet. Blankica im je ispričala da 'ne vidi' što je loše u tome da ga zove deset puta dnevno i pita 'di je, s kim je, što radi i kad će se vidjeti'. Nije joj bilo jasno što je loše u tome da mu je nakon 10 dana što su bili u vezi rekla da ga 'voli'. Opasno se zakvačila s frendicom koja joj je pokušala lijepo objasniti da je prenaglila u svemu i da se mora srediti. Blankica je tvrdila da su sve one glupe i da očito nisu nikada bile zaljubljene, jer u ljubavi nema pravila. To je ujedno bila i najveća glupost koju je mogla reći! Nakon što su joj dale sve savjete koje žena - ženi uopće može dati, frendice su tužno zaključile da Blankici nema pomoći.

Blankica je inače bila jedna od najboljih (u smislu dobar u duši) osoba koje su njezine frendice ikada upoznale. Neizmjerno su je voljele jer je uvijek bila uz njih i pomagala im kad im je to najviše trebalo. Na Blankicu su se uvijek mogle osloniti! No, Blankica je uz tog kretena pošandrcala! Nije vidjela dalje od njega! Frendice ju, na račun drage im i lijepe zajedničke prošlosti, nisu otkantale. Ostale su uz nju, ali joj savjete više nisu dijelile. Kreten ju je ostavio, a Blankica je pala u generalnu depresiju.

Blankica se nije dala! Slala mu je poruke svakih pet minuta, kako ga voli i neka joj oprosti jer je ona kriva za sve što se dogodilo, ali kreten nije odgovarao. Tata je Blankicu nježno primio za ramena i rekao joj nek se ne brine – 's takvim tijelom ne ćeš još dugo biti sama!'. No, Blankica je htjela samo njega, nikog drugog. Nazivala ga je i slala mu poruke sve dok on, očito, nije promijenio broj. Prolazili su mjeseci i Blankici je bilo grozno. Depresija ju je šibala sve dublje u dušu. Frendice su je tjerale da izlazi, da pije, da pleše, ali Blankica je i kad bi izašla bila za ništa.

Sve do jedne srijede kada je na Blankičinom mobitelu zasjalo '1 message received' s nepoznatog broja. To je bila poruka od kretena. Javio se sa nečim sličnim 'alo lutko, pa kad ćemo se vidijeti, već sam te se zaželjeo' (nepismenost ove poruke je namjerna). Ona mu je odmah odgovorila i rekla 'da što se nje tiče da se mogu odmah naći'. I tako je to bilo. Od te srijede pa nadalje svake srijede u sljedećih godinu dana, Blankica se nalazila s njim kod njega doma na večernjoj 'jebačini'. Koliko joj god prijateljice govorile da ne radi glupaču od sebe i da kakvo je to nalaženje jednom tjedno na jebačini, ona ih nije htjela slušati. Tu i tamo kreten bi joj se prestao javljati na mjesec-dva i opet promijenio broj, ali kada bi se konačno javio i dao joj jasan poziv na ono što je Blankica curama opisivala kao 'ljubovanje', ona bi odmah dotrčala. Cijeloj je priči stvarno došao kraj kada se on iznebuha oženio. Za Blankicu je to bio koban događaj. Ispijajući jutarnju kavu, Blankica je u ruke uzela novu Gloria-u s čije ju je naslovnice zabljesnula velika slika kretena i njegove mlade na naslovnici. Kreten je bio jako poznat, pa su o njemu novine stalno imale nešto za reći. Blankica se počela tresti od tuge i bijesa, ali nije nazvala niti jednu od svojih frendica. Samo je plakala čitav dan. Najžalosnije je bilo to što je srijedu prije njegovog vjenčanja u subotu, bila kod njega doma. Frendice, iako ne pate od kokošjeg sindroma, kupuju Gloria-u tu i tamo. Pa se, eto tako, zalomilo da su sve kupile baš taj broj. I naravno, jedna za drugom iznazivale Blankicu da vide što ima s njom.

Prošlo je, pa skoro dvije godine dok je Blankica došla k sebi. Ali kad se konačno oporavila, okrenula je potpuno novi list ili bolje reći stvorila je potpuno novu Blankicu. Smršavila je 10kg, makar joj to nije bilo potrebno, krenula u teretanu svaki dan, počela tatu nagovarati da joj kupuje samo skupu i izrazito prozirnu odjeću. Počela je nositi dopičnjake (ali stvarno minice 'do pičke', ne preko dotične), mrežaste čarape, push-up grudnjake, prozirne topiće s dekolteom do pupka, šminkala se kao da ide na štajgu, stavila je umjetne pandže i počela promovirati 'new blankicu' isključivo po elitnim mjestima na kojim se puštaju narodnjaci. Od tada pa nadalje, Blankica je svoje cijenjene usluge nudila samo tipovima koji su po svemu bili kao 'kreten', ako ne i bolji kreteni od njega. Njezine su se frendice udaljile od nje jer jednostavno nisu mogle gledati svoju Blankicu da se toliko ponižava, a kamoli izlaziti u ta gnijezda mafije ili probaviti tu vrstu nazovi-muzike. Blankica i danas živi po tim svojim novim principima. Do sada je imala 0 (zero) normalnih veza s frajerima. Svi ju žele na jednu, pa i više večeri, ali niti jedan ne želi ništa ozbiljno s njom, a kamoli ostaviti ženu i djecu zbog nje. Sretno Blankice!

Tako završava moja priča o stvarnoj ženi koja pati od kokošjeg sindroma. Njoj je zbilja teško, ali moglo bi se reći da još teže njezinim neoboljelim prijateljicama koje moraju gledati kako se od jedne sasvim normalne cure, dogodilo ovo što se dogodilo. Što je uzrok Blankinom oboljenju od kokošjeg sindroma, možemo samo nagađati. Možda je to antiserum 'VUK' kojeg zasigurno nose njezin otac i brat, a možda i to što je njezin 'kreten' također nosio taj antiserum. Dakle, zdrava normalna ljudska ženka poput Blankice, bivajući nepotrebno izložena antiserumu kokošjeg sindroma, obolila je od KS-a. Možda sam trebala navesti i to da ju je kreten odalamio par puta tako da je hodala sva u šljivama, ali kako se njoj to nije činilo bitnim, tako se ne čini ni meni. To se jednostavno podrazumijeva pod normalnim ponašanjem vukova. Između ostalog, Blankica je odustala od svog fakulteta. Tata na to ne gleda kao na nešto oko čega bi se trebalo zabrinjavati. Bitno je samo da svoju kćer-balon dobro uda...




Post je objavljen 11.10.2004. u 01:58 sati.