Pitam se ponekad postoji li dostojna zamjena za ovu riječ? Možda i postoji... možda bi tu "zamjenicu" bilo lakše prevaliti preko usana, nego obično, a tako teško: oprosti! Ljudi smo... tu, po ovoj istoj zemlji hodamo, iste trave gazimo, iste vode pijemo... a opet, toliko smo različiti. Svi, sa manama i onim dobrim stranama. Žalosno je to što te dobre strane tako rijetko vidimo, a još manje osjetimo. Puno je jednostavnije biti bahat, ohol... nedostupan. A svima nam treba ljubavi, nježnosti, topline... i tu padamo! Pred oklopima, barijerama, noge nam otkazuju poslušnost. Šminka se istopi i ostajemo ogoljeni, nagi pred tim istim svijetom. Odjenuli smo se u najljepše haljine, najbolje marke i najskuplje nakite... Bisere imamo na rukama, ali ne i u očima. Tamo je tama... Znala je govoriti jedna moja profesorica da su oči ogledalo duše. Kada ste posljedni put pogledali nekomu u oči? Da ste i željeli... ljudi ne daju! Spuštaju poglede, samo u dušu NE! U dušu mi ne gledaj. Razmislite ovu noć... a u jutro, prvo oprostite sebi... a onda i drugima... I život će biti lakši...
Loli Vas vaš dodir...
Post je objavljen 10.10.2004. u 18:26 sati.