Drugačija sam, kažu mi. Ne, zapravo nisam. Ako bi pogledali moje prve tekstove, vidjeli bi da sam i tamo bila ovakva. Onda sam se malo izgubila... zapravo, upala u začarani krug želje da kažem nešto "jako pametno" i opet budem dovoljno jednostavna da bih se osjećala zadovoljnom ovdje.
Odlučila sam se za pustolovinu. Pa sam postala Indiana Jones koji ne čeka da ga sasječe mač... pucam prije toga. ;)
Večeras sam namignula Mjesecu, opsovala psetu koje me preplašilo u mračnoj ulici i pokušala u sebi prepoznati mudrost za koju znam da sam još uvijek previše mlada da bih je shvatila ... al opet, tko zna...
Možda ako shvatim tu svoju skrivenu mudrost (al zbilja se dobro sakrila), možda uspijem prepoznati sklad unutar sebe i oko nas. Možda razvijem sposobnost uočavati istovrsnost i različitost ... možda naučim u drugima vidjeti sebe, u sebi vidjeti druge...
Možda mi budu jasniji oni drugi ljudi koji su stvarno iskreno rekli da ih se makne s cool liste. Osjetilo se da to nije foliranje.
Ja nisam rekla. Jer ne želim reći nešto što iskreno ne mislim. Zapravo, vjerojatno me strah da nisam dovoljno dobra uopće biti na njoj ... a prepotentno uživam kad me čitaju.
A kad pustim van ono što osjećam u trenutku, tada ne sputavam svoje srce i um... raspršujem strah koji me priječi da budem prirodna i jednostavna.
Kad postanemo prirodni, nećemo više trebati one teške maske koje smo s takvim naporom nosili...
I am the autumn
I am the evening star
I have been an echo
I shall be a wave
I shall be the moon
I have been everything, I am myself
I am the summer
I am the ebony
I am the dreamer...
Post je objavljen 05.10.2004. u 01:27 sati.