Zašto sam tako nostalgičan za svojom srednjom. Pa kako ne bi kad su mi to bile najbolje 4 godine života (nisam pao niti jedan razred, vau)! Mnogo ljudi je sretno što su otišli iz svoje srednje škole, ali ja sam žalostan. Išao sam u Graditeljsko-tehničku školu (pravilno rečeno) i nije mi žao. Za sve neinformirane, to nije škola za zidara, nema veze sa žbukanjem i lopatama. Mi crtamo ono što zidari lopataju i u ćemu živite. Škola je do prije 5 godina bila dost jaka i teška i u neku ruku zahtjevna (sad je propala). Imali smo puno za crtati, računati, pa bubati napamet, pa formula gro, pa lektiri gro, itd. Možda se ne mogu usporediti sa nekom gimnazijom koja ima puno više za učiti, tj. bubati. Mnogo ljudi, nakon završene gimnazije zapravo ne uči sa razumjevanjem nego su jednostavno nabubali, prosrali profesoru i za dva dana zaboravili. Kod nas to nije bilo tako, jer se sve nadograđuje na nešto drugo, pa se povezuje i vi bez naučene osnove ne možete razumjeti nadolazeče gradivo. Pustimo učenje, nisam radi toga nostalgičan. Bila je važna ekipa. Ja sam imao te sreće da upadnem u muški razred. Zašto sreće? Pa jer da su bile žemske u našem razredu, bilo bi svađa, preseravanja, muškog napuhavanja i ostalih sranja zbog ljepšeg spola! I sad se našlo 30 muških majmuna u jednoj učioni i kaos, nered i zajebancija. Nakon upoznavanja u prvom razredu, drugi je bio nevjerovatan! Našlo se nas 15 luđaka i prolupali smo. Ostalih 15 su bili debosi ili su bili drugačijeg svijetonazora. Naš svijetonazor je bio: Dobar smijeh, zajebancija maximalno, piva, pljuga, piva, frula, piva, pjesma, piva, zajebancija, piva, vic, piva, uf dobro nam je bilo. Mi smo tako vrištali od smijeha da smo u 2 i 3 razredu imali najmanje izostanaka, a najviše jedinica na školi. To znači da smo uvijek išli na nastavu radi zajebancije, makar smo dobili gro jedinica! Od drugog razreda pa do kraja, nas desetak iz ekipe, je skoro svaki dan poslije škole otišlo na pivu (sok) kod dućana, sijelo i pričalo. Tu su se jako velika prijateljstva stvorila koja traju još dan danas i trajat će jo duuugo! Nije sad stvar u pivama, da smo mi neki kroneri (jesmo) koji kad su se napili zabrijali da im je dobro. Mi smo imali fazu kad smo pili samo sokić exotic pa smo svejedno vrištali i zajebavali se. Mislili smo da ima neke droge u tom sokiću. I kada se stvoril jedan krug prijatelja sa istim forama, istom zajebancijom istim ukusom za sve, nije nam bilo ravnih. Svako društvo koje smo upoznali nam se divilo, rado se nalazilo s nama i bilo začuđeno kako daleko možemo ići u zabavi. Da me ne krivo shvatite, mi se nikada nismo potukli s nekim, nikada nismo nekog povrjedili, nikad se nismo napili i razbili nešto, nikad neka velika sranja! Samo zeka peka! Kroz srednju smo si svi pomagali međusobno, pokrivali se i bili kao jedno! Bilo je puno anegdota, i puno bi morao tipkati da vam ih ispričam, pa ću samo par. Jednom smo rasplakali profesoricu mat jer smo non stop od početka sata pa kojih 15 min pljeskali i vikali ma bravo! Žena je popizdila i otišla po direktora. Pošto nije drukla cijeli razred, drukala je mene i još trojcu. Ukor pred isključenje ko iz p....(puška opet). Ali nije mi bilo žao. Još je bilo mnogo opomena, kao ja i Čapo (kume!!!) sviramo narodne pjesme na celofanu od cigareta, pa je bilo kako se razred gađa sa krastavcima i bananama. Pa smo napisali na svaku stolicu ko gdje sjedi i njegov nadimak! Pa kako smo pijanci, ja kolovođa (jer me prof slučajno vidjela kako izlazim iz dućana sa 3 litre vina, a ja sam samo nabavljo za druge), pa kako tlačimo profe i tako. A pošto smo imali legendu od razrednika, mi smo prolazili sve to kroz smijeh. Taj profesor je živa legenda. On je nama na ploču, za vrijeme sata razreda, napisao kao treba piti, a da ti ne bude zlo. Pa nam je pisao što valja u životu, a šta ne. Alkohol-u ograničenim količinama dobro, Cigarete-štetno ali jebiga mora se, Droga-ne valja, nikako, Žene-? O tome ćemo posebno drugi sat! Ma on je autor svih ovih poslovica koje pišu desno od ovog posta! Stvarno je bio dobar prof, strog, ali i pošten i zabavan!
Naš je moto bio: Da je bečar biti lako, to bi bio svatko! Toga smo se držali, toga se još dan danas držimo i dobro nam je i ponosni što smo postali bečari! Na kraju mature, mi smo, 4c, proglašeni najboljim razredom u zadnjih 28 godina te škole, zbog srušenih rekorda i znanja i zezancije (na kraju su skužili profesori kako im je bilo s nama): Ovako, mi smo razred sa ukupno najviše neopravdanih izostanaka, najviše jedinica i najviše petica! Najbolje vladanje, najgore vladanje, najgore ocijene, najbolje ocijene. A na maturi najbolji uspjeh u zadnjih 30 god. 4,25 prosjek ocijena. Znači pametni i zabavni-ma kombinacija do bola!
Kroz srednju školu sam prošao svašta, bilo je zabave, bilo je i tuge, bilo je i svađa, ali smo ostali kao jedan kolektiv koji stvara čuda! Čak smo u srednjoj snimili i audio zapis u kojem je nas 6 majmuna izreklo mnogo smiješnih stvari! Nastavit ćemo tako i dalje i već se vidimo kao ponosni vlasnici neke zabavne emisije na telki ili radiju! Jako sam im zahvalan (prijateljima, specijalno kumu Čapi) što su mi pružili zadovoljni život kao školarcu! Lijepo mi je bilo, ali i bi će!!! Hvala! Pozdrav
p.s. na slici su moji najbolji prijatelji i ja u važnom događaju jedne lijep večeri!
S leve na desne: Zozo, Medo, Matija, Cico, Cero, te Čapo! Velika šestorka zajebancije!
Sliku ne želim povećat, nego ovako imate samo loše obrise. Eventualno kad se proslavimo...
Post je objavljen 27.09.2004. u 10:10 sati.