Nedjelja napokon. Prilika da napisem post kakav. Razmisljam malo ovih dana (razmisljam, razmisljam...luuuud od razmisljanja vise...Vraaapchee zeeeelenooo, dooolaziiiim ti evooo jaaaa...:-))...) o jednoj stvari. Pitanju zapravo. Mozda je glupo. Ne znam. Ali pitat cu i vas. Pa ako je glupo...adresa je Bolnicka 52 (ako se ne varam...:-) ), pa me preporucite...
Ramisljam o zivotu i o dogadjajima koji ga obiljeze. Pa se pitam – da li u svacijem zivotu postoji trenutak, onaj JEDAN trenutak, JEDAN dogadjaj, koji ti obiljezi daljnji zivot? Bilo pozitivan ili negativan. Da li postoji taj jedan trenutak oko kojeg ti se kasnije, na ovaj ili onaj nacin, zivot stalno vrti?
Primjer jedan. Poznajem jednog decka. Stariji od mene par godina. Bio je u ratu. Sa 18 g. branio je Vukovar. Zavrsio u logoru. Bio je tamo skoro dvije godine. Vratio se, ozenio, ima djete, i nastavio zivjeti – sve u svemu. Ali...svaki njegov dan je zapravo borba. Sa tim ratom odn. logorom. Sve se vrti oko toga. Ako se posvadi s nekim – logor ce se prije ili kasnije spomenut u toj svadji. On naravno i zivi od tog logora. Invalidska. Ima zapravo sve uvjete da nastavi normalno zivjeti. Ali ne moze. Dobar kao osoba inace. Svakome ce pomoci. Ali nemir je u njemu uvijek. Uvijek se vraca u taj logor. I vjerujem da nikad iz njega izaci nece... Uvijek i sve u njegovu zivotu vraca se...u taj logor...
Primjer drugi. Poznajem jednu zenu. Srednjih godina. Uvijek je bila vesela. Ziva. Zabavna. Zanimalo ju je sve. Mozda i ono sto je se nije ticalo. Znate takve ljude. Nisu losi...ali pretjeruju ponekad. O svemu i svakomu imaju komentar. I uvijek ga kazu na glas. Ne mogu sutjet. I onda, prije par godina, zena otkriva da ima Parkinsa. Zivot se okrece. Nema vise smjeha. Ne zanima ju nista vise. Ne komentira. Slabo izlazi. Za nju zivot je odsada, uglavnom, odlazak na kemoterapiju, lijekovi...i sve ono sto uz to dolazi. Ona vise nikad nece biti ona stara... sve ali bas sve vrti se i vrtit ce se oko toga.
Ne znam, mozda nije primjereno ali pitam se da li i druge stvari mogu tako obiljezit zivot? Stvari tipa – rastava braka ili mozda prekid sa nekim nakon puno vremena? Ispricavam se svima koji mozda misle da to nije isto, da nije fer to usporedjivati. Znam da nije. Ali ipak se pitam...je li moguce da te i nesto takvo obiljezi za cijeli zivot? Da te toliko pogodi, promjeni...da si nakon toga jedna druga osoba. Koja mozda zbog toga vise nikad nece funkcionirati na stari nacin ili raditi kompromise koje je nekad radila. Pitam se. Jer meni se cini da je tako. Ja znam da vise nikad necu biti isti kao prije 10 godina. I necu ciniti kompromise na koje sam onda bio spreman. I stvarno ne vjerujem da ce to itko moci promjeniti.
You're telling me that I'm the most important thing to you
But can't you see you're killing me with all the things you do
And I really want to believe it's impossible
I really want to believe it's all a dream
But I just can't seem to wake up
I just can't seem to turn on the light
One step off the edge and the world will seem all right
You did it again
Yes, you in the mirror
You put your faith in a cruel world
All my dead friends come to haunt, harm and hinder
Never letting go
Here to drag me down to hell
Just say goodbye
Post je objavljen 26.09.2004. u 12:29 sati.