Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote, ko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote! Dobar tekst, ali navodi pitanje. Što? Da li to neko zlo čuči u ljudima, pa oni čine zlo. Što čuči u teroristima, šta čuči u tvorcima tih famoznih oružja? Zašto se tako svi mi mrzimo? Da li je to neko grupno zlo koje je sišlo iz pakla, i počelo osvajati naše duše, tjerajuči ih da čine zla! Nisam kvalificiran da to kažem, ili objasnim, ali neko zlo je prisutno. Istočni grijeh, svakodnevni grijeh, grijeh sa zapada, grijesi općenito, sve to hrani to opće zlo i ono je spremno uništiti naše duše i pretvoriti nas u zaračene pse! Klasični oblik vraga u čovjeku se može primjetiti u obliku obaveznog egzorcizma. Da li je taj egzorcizam stvaran ili je to samo iz loših horor filmova!? Ja sam, kao i mnogi, bio uvjeren da takvo što ne postoji, ali kad sam čuo istinite priče naglo sam promjenio mišljenje. El diablo je živ. Ne pojavljuje se sa rogovima i vilama, nego je u obliku zla koje preko čovjeka ozlijeđuje druge. To je pravo, to postoji! Jedna žena je imala dijete (mislim curicu) koje je bilo ful zlobno. Mali psihopat od 7 godina! Probali su sve, psihijatrija, CT mozga, tumori-ništa. Mala je bila zdrava, ali zlobna. Znaju roditelji svoje dijete i vjerovali su da nije nekaj u redu! Pojadali su se velečasnom i on im je preporučio nekog svečenika u slavoniji (ne znam di) koji se bavi egzorcizmom! Nisu imali što izgubiti i uputili su se tamo. Kada su došli, on ih je primio odmah, te ih doveo u crkvu! Njih je posjeo, te im rekao da to nije njihovo dijete i kad on obavlja seansu da nikako ne smetaju i ne uleču. Primio je dijete za čelo, posvetio ga, te počeo brijat nekaj na latinskom. Dijete se počelo tresti, pjena na usta i psuje-baš ko u filmu. Mala je pala u san, a svečenik je završio. Rekao im je da kad dođu doma, nek samo dijete ostave da spava i da je sve uredu. Ali kad dođu doma neka maknu križ naopačke što im je ispod kreveta, te da ga zapale ili bace (neznam točno). Začuđeni roditelji su otišli doma, stavili dete spat, pogledali ispod kreveta i paf. Uglavljen križ naopačke! Oni su poslušali popa, a dijete im se sad igra, smije i normalano je. Bili su skeptici ko i ja, ali kad to doživiš možeš samo reč: spuki! Taj izvor ne želim odati (saznao sam to iz druge ruke), ali ta žena sigurno ne bi lagala takve stvari o svom dijetetu, i mislim da je sve to istina. Čovjeku samo prođu trnci po leđima. Još uvijek nisam toliko uvjeren da takvo nešto može postojati, jednostavno moraš to doživit! Zakaj pričam o zlu. Pa jednostavno sam danas htio pričati o nekaj veselom, uzeo novine u ruke, da vidim šta ima, kad ono zlo na kvadrat. Nikaj dobro se ne dešava. Pa sam htio vidjeti što nam to donosi zlo? Što uđe u čovjeka da on može učiniti nešto jako strašno. Serijski ubojice i psihopati. Oni se tretiraju kao da im je nekaj bolesno u glavi, neki tumor ili psihoza. A kaj recimo ima u glavama od stotinjak četnika koji su poubijali i silovali žene i djecu? Šta ima u talibanima koji žive svojih 30-tak godina, obučavaju se da bi se na kraju raznjeli bombom i sa sobom, eventualno, uzeli po koji nevini život? Ne shvativo za moji mali um. Kažu znanstvenici da smijehom si produljujemo život (ako te neko ne raznese u međuvremenu). Pa zato J)))) Pa do 90-te!
Post je objavljen 21.09.2004. u 10:45 sati.