Srijeda. Ručak točno u podne, neizostavno! Baka pravila njoke! Bili fini, ali ja doručkovala pola sata ranije, pa nisam mogla pojesti sve iz tanjura. Ostalo ih 5-6. (njoka). Umočeni u vrhnje. «ja ne mogu više»
«pa da, kad spavaš do neko doba, pa se još tuširaš preko sat vremena, i onda još i doručkuješ u pola 12!» kaže djed
«bila sam gladna prije pola sata, i smo sam prezalogajila kavu i četvrtinu šnite kruha sa sirom, tek toliko da me želudac ne boli»
«e, pa što si onda nisi odmjerila koliko možeš pojesti, nego ovako ostavljaš da se baci? E nećeš to baciti, već ćeš si ostaviti za večeru! Mi tu štedimo, a ti bacaš hranu!» razgalamio se djed
«očito nisam dobro procijenila» …
svađa oko nekoliko njoka se razbuktala, da se vjerojatno čulo na ulici, jer smo se svađali pored otvorenog prozora, a na prvom katu smo.
Uglavnom, završila je tako da sam na kraju pristala da mi se leftovers ostave za večeru. Međutim:
Za večeru nisam bila doma, pa su me leftovers dočekali SUTRA ZA RUČAK!!!
Ostaci su bili na tanjuriću od kave, zajedno sa vrhnjem podgrijani u mikrovalnoj. Šutke sam pojela. I onda vilicom zobala iz šerpe po jedan njok (koji su također ostali od jučer). «pa zašto si sad ne nasipaš u tanjur, nego uzimaš iz šerpe»
«da si ne bi predozirala kao jučer»
{stvar je bila u tome što se pokvarilo ono vrhnje u koje su bili umočeni moji njoki od ručka u srijedu, i još podgrijani…loša kombinacija, dok su oni u šerpi još uvijek bili ok.}
popodne->
lagano me počinje boljeti trbuh.
Dolazi mi frendica iz Iloka, koju nisam vidjela od kako je škola završila, isplanirale večer i dan sutra, ali.. (uvijek postoji ali!)
Trebale smo ići na večeru negdje vani, na lazanje, kad je mene počeo želudac ubijati u pojam! I kljucati u desnu sljepoočnicu!
Ah, ništa sad, idemo se malo prošetati, od svježeg će mi zraka sigurno biti bolje. Došle do Tvrđe, kad ja više nisam mogla izdržati, pa smo sjele na klupicu. Sad mi je počelo biti i muka.
Za 5 minuta (bilo je oko 21h) sam se gadno ispovr***la iza jednog drveta! I to cijeli ručak i kavu koju smo nas dvije popile u 18 h! Let's go home!
Kažem baki što se dogodilo, kad će ti ona meni: «ti si trudna, to je zato jer se vraćaš u neko doba noći od onoga…»
«?!»
Cijelu sam noć imala sve simptome trovanja hranom, potpuno dehidrirala, bilo mi je muka i od čiste vode. Planirala sam otići na hitnu po infuziju, ali mi je ujutro bilo malo bolje, čak je i voda ostajala, pa sam odustala.
Propali nam planovi, frendica se brinula oko mene dok mi nije bilo bolje. Nismo nigdje išle, samo smo ležale kod mene na krevetu i pričale. Otišla je predvečer nazad za Ilok.
Žao mi je što je ovako ispalo, i što je bila tako kratko, jer ju stvarno obožavam, i tko zna kad ćemo se ponovo vidjeti!
Još uvijek zazirem od bakine kuhinje! Kad oni štede na krivim stvarima!