subota navečer. sama sam doma. sjedim za kompom, gubim vrijeme na netu, razmišljam o svemu.
život je čudan. kompliciran. ili je problem u meni. jednom sam pročitala negdje da ako nisi dio rješenja problema, onda si dio samog problema. ima smisla. svako pitanje ima odgovor, svaki problem rješenje. ali, tu je i činjenica da je sve to lako reći, teže primijeniti, pogotovo kad se radi o nama samima, gdje subjektivnost ima veliki udio u svemu tome.
tako je lako dijeliti savjete drugima, igrati se psihologa, slušati i pametovati. svi znamo što je za drugog najbolje, savjeti su često popraćeni našim iskustvima, upozoravamo na pogreške koje su se i nama desile, a da smo mi u pitanju, vjerojatno bi ih opet ponovili. takav je čovjek... nikada mi nije bilo jasno zašto ne možemo slušati vlastite savjete kad mi imamo problema, zašto je sebe tako teško savjetovati i na sebe djelovati. i zašto srce ne surađuje s razumom, tražeći kompromis, sredinu, jer sredina je zlato. glupa otrcana poslovica...
Post je objavljen 18.09.2004. u 22:04 sati.