Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lizardgirl

Marketing

Sunce sija k'o tepsija, mene piči depresija!

Bila kod darlinga. Došli mu prijatelji, husband & wife.
U jednoj smo točki Wife & I ostale same. Pitala me je što ćemo darling i ja kad se odselim? Prije nego smo se upoznali, darling je spletom okolnosti imao psihičkih poremetnji. Uz mene se donekle oporavio, prestao piti tablete za smirenje, vratio se u civilizaciju, smanjio agresivnost i povećao gostoljubivost.

Wife će meni: «jesi li primjetila koliko u zadnje vrijeme pije; zamijenio je tablete alkoholom i ponovo je počeo pušiti?!, on se još uvijek nada da ćeš ti ostati u Osijeku. Ti si već mjesecima računala i pripremala se za taj odlazak, a on ga se bojao. Moraš početi razmišljati i o vašem odnosu nakon odlaska. …» -
«znam da se počeo redovito oblokavati. I rekla sam mu da to nije način suočavanja s problemom. Rekla sam kako ne želim da se uništava zbog mene. Ali kako god preformulirala taj razgovor, uvijek zvuči kao kvocanje i prigovaranje, što sam pod svaku cijenu htjela izbjeći. Nisam mu ja mama.»

Ne mogu reći da mi je počelo smetati, već je to bio znak upozorenja da u njegovoj glavi nije sve u redu. U srednjoj školi on je jako puno pio, bio stoned i sl. Krenuo na fax, kada su počeli problemi. Napustio fax. Tada je dvije godine bio «čist» od alkohola, droge i cigareta, i kada mi je pričao o tome svemu, bio je tako ponosan na te dvije godine!

Sada ja donekle osjećam krivnju za njegov recidiv (povratak na staro).

Husband & wife otišli, a mi se zavalili na krevet i gledali GHOST SHIP. (* ima par totalnih promašaja u filmu, ali sve u svemu gledajući i nije toliko loš *)
Nakon filma počela sam tonuti. Točno osjećati kako me hvata neka potištenost. Depresija. Suze su mi samo klizile niz obraze.

Darling me je prvo pokušavao oraspoložiti, a onda navaljivao da kažem što nije u redu. Jedva sam preko usana prevalila nekoliko crtica iz razgovora sa Wife.
Nije odgovorio ništa konkretno, i vješto je izbjegao tu temu.

Meni još uvijek taj odlazak nije sjeo kako treba, a tako ni naš rastanak. Sada imam veliku knedlu u grlu, razmišljam o separaciji koja slijedi i ne osjećam se dobro.
Čitam pjesmu s Mad-ovog bloga, pokušavam primijeniti psihologiju pozitivnog razmišljanja, ali ovaj put je stvar preozbiljna, presentimentalna, i preosobna, pa nište ne pomaže.

Još mi je gore jer u mom NEdomu dobivam samo pogrdne riječi tipa: «ti ništa ne valjaš, toliko si se pokvarila, ništa od tebe neće biti, kako te nije sramota…»
Zbog čega su mi upućene te riječi? Iz razloga jer se u zadnjih mjesec ipol gotovo svaki dan (dakle, ne svaki dan) vidim s dečkom, i visim kod njega, a kući se vraćam u 1h, eventualno 1:20 h iza ponoći.
«šta će susjedi misliti o meni?»

A moj je odlazak odgođen za idući tjedan.


Post je objavljen 16.09.2004. u 02:52 sati.