Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lizardgirl

Marketing

gdje su nestali razgovori?

sinoć me boyfriend prati doma, malo hladno vani, ja neprikladno obucena pa se smrzavam, a on će ti meni: "LIZARDGIRL!"
(nisam mu rekla za blog, a naziva sam se sjetila onog trenutka kada sam ga pravila). Sad više nema dileme: ovo je jasan pokazatelj da svijet ipak ima smisla!

Anyway. Naša se veza bliži kraju. Oboje smo toga svjesni, smo se pretvaramo da koristimo svo preostalo vrijeme, a u biti tonemo. povlačimo se nazad u svoje ljušturice iz kojih smo izmigoljili prije 9 mjeseci (više-manje) kada smo službeno prohodali.
Za nekoliko dana odlazim u drugi grad, na drugi kraj Lijepe Naše, na more, na fax. Između nas će se otvoriti jaz velik 500km, i to je killer za vezu. veza na daljinu nema baš previše smisla kad se o njoj počne racionalno razmišljati.

Fale mi emocije. Prije smo nas dvoje dosta često o njima razgovarali, a sad... sve je postalo nekako službeno, formalno, tradicionalno gledanje filma kod njega, i šetnja od 45 minta od njegove do moje kuće u sitnim satima.
To mi je najgori dio dana kad se vraćam doma. Treba mi onaj osjećaj sigurnosti koji imam u njegovom zagrljaju. Kao ljetos na moru.

Ovo je ljeto bilo recimo najbolje ljeto u mom sjebanom životu. Mislim da sam se zaljubila, i to istinski. Nije to ona fizička zaljubljenost, već zaljubljenost u njegovu personu.
Toliko sam se navikla na njegovu prisutnost u svakodnevici, da to više ne želim promijeniti.

Kada odem, ne želim se osjećati sjebano. A hoću. Oboje.
Prije 2 mjeseca smo bili prekinuli, tj. on me je ostavio kad je čuo da ipak odlazim. Mislio je da će mu biti lakše ne gledati me, ne voljeti me. Kad ono: WRONG, biti blizu, a ne biti zajedno, biti u mogućnosti prepustiti se navali osjećaja koji izazivaju trnce po cijelom tijelu, a namjerno si uskraćivati taj doživljaj...NIJE FUNKCIONIRALO. Zato smo sada opet skupa. I uživamo u tišini udisaja dok ležimo u zagrljaju mraka.

Nekoliko stanica iz mog centra za emocije u cerebrumu percepira duševnu bol. Boli me pomisao na gubitak ove sreće čiju krv (koju sam ja izvadila) čuvam u epruvetici pored tipkovnice...

got to go.

Post je objavljen 08.09.2004. u 10:48 sati.