loše se osjećam.
i zato ću malo pisat o tome.
zašto se loše osjećam? ne znam, puno je razloga, a ni jedan mi se ne čini dovoljno dobrim.
povraća mi se... to nije dobro. to nikako nije dobro.
a sve je tribalo biti tako super. samo šta u mojoj glavi sve nije tako super.
taman san mislila da me ove godine zaobišla ta postljetna depresija. kad ono...očito nije. samo je prominila svoj oblik i termin. kasni ove godine.
možda zbog ekskurzije na kojoj san shvatila s koliko dobrih ljudi ja iden u školu. šteta šta san to shvatila zadnju godinu. možda bi mi predhodne tri bile lakše da san to prije znala.
al jebiga...
vidila sam NJega danas... i to je bija jedan svitli trenutak u posljednja 24 sata. i to me živcira. neš ti njega, a ja poluluda... osjećan se ko da mi je tlinajst kad ga vidin... šta u biti ne mora bit loš osjećaj, al danas mi je...
i tako... možda mi sutra bude bolje.. vjerojatno oće, kad drugi sat sidnen sa svojin curama u kafić i kad se budemo smijale našoj jutarnjoj zatupljenosti... eto, jedva čekan sutra ujutro... nemoš virovat...
sutra će, valjda biti bolje... mora biti bolje.
nisan ja tip od depresija, ne stoji mi to uz boju očiju...
Post je objavljen 08.09.2004. u 00:18 sati.