Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/angelica

Marketing

Naše dužnosti prema anđelu čuvaru

Tekst je objavljen u časopisu Zlatno pero, u prijevodu Jurice Beroša.

Riječima sv. Ambrozija: “Moramo se moliti anđelu koji nam je dan za čuvara”, sv. Bernard nas podsjeća na dužnosti prema anđelu čuvaru: “Zahvalnost na njegovoj prisutnosti, privrženost njegovoj dobrohodnosti, povjerenje u njegovu brigu. Uvijek imajte na umu da ste u prisutnosti vašeg anđela čuvara”, on opominje svoje učenike. “Na bilo kojem mjestu da se nalazite, u bilo kojem tajnom skrovištu da se krijete, mislite na vašeg anđela čuvara. Nikada u prisutnosti svog Anđela ne činite ono što ne bi činili u mojoj prisutnosti.”

“Veliko dostojanstvo i svetost vaših svetih anđela čini vas obaveznim zahvaljivati se. Pred zemaljskim velikanima, ljudi su skromni i puni poštovanja; ali njihovo dostojanstvo je neusporedivo manje i od najnižeg od anđela. Zbog toga se uvijek moramo vladati pobožno i skromno pred našim svetim anđelom, uzdržavajući se od svake riječi, geste ili radnje koje bi mogle povrijediti ili ražalostiti našeg nebeskog prijatelja i vodiča. Ovo neprekidno podsjećanje na prisutnost našeg svetog anđela je najbolje sredstvo za svladavanje kušnji.

“Ako istinski volimo našeg anđela čuvara, ne možemo ne imati neograničeno povjerenje u njegovo moćno zauzimanje kod Boga i čvrstu vjeru u njegovu odlučnost da nam pomogne. Ovo će nas potaći da često zazivamo njegovu pomoć i zaštitu, posebno u vrijeme kušnji i nevolja. Ovo povjerenje će nas potaći da zatražimo njegov savjet u mnogim problemima s kojima se susrećemo, i u velikim i u malim stvarima. Mnogi sveci običavali su ništa ne poduzeti bez prethodnog traženja savjeta od svog anđela čuvara.”

Little Flower lijepo pokazuje, u svojoj pjesmi Mom Anđelu Čuvaru, pravi duh odanosti našem nebeskom vodiču i zaštitniku. Ona se nježno prisjeća njega koji je s velikih nebeskih prostranstava, gdje je sjao kao svjetlo čistog plamena ‘pred Gospodinom beskrajnog svjetla’, sišao na zemlju da bude njen brat, prijatelj i pomagač, uvijek uz nju. Sa zahvalnošću se prisjeća kako je svojom brižnom rukom odstranio kamenje pred njenim nogama, da se ne bi spotakla na putu, dok je njegovo lice sjalo sve jasnije, što je ona postajala poniznija i ljubaznija. Ona se zatim prisjetila potreba drugih i molila ga da prenese njenu poruku njoj najdražima, da ih tješi i bodri umjesto nje. Tako mu se ona nježno povjerava:

O ti, koji žuriš cijelim svemirom

Brže od munje,

Pođi često umjesto mene

Onima koje najnježnije volim.

Svojim nježnim dodirom, oh, obriši im suze,

Reci im da je slatko nositi križ,

Nježno šapći moje ime u njihove uši,

I ime uvijek pravednog Isusa!

“Iznad svega ona je željela da on zapali u njenom srcu svoj vlastiti gorući žar da može spasiti duše od grijeha, ulijevajući u njih rosu Kalvarije, Predragocjenu Krv Krista. Njegovim vlastitim anđeoskim ushitom željela je da on ujedini njeno siromaštvo i svakodnevne križeve, da ih tako prikaže, obojene nebeskom odanošću, čistom Božjem Prijestolju. Nije mu zavidjela na njegovoj slavi, jer je gledao Božje Lice, nego ga je ovdje dole obožavala u Njegovoj Euharistijskoj Prisutnosti i nosila Ga u svojim vlastitim grudima. Ispunjena najsretnijim zadovoljstvom ona zaključuje:

Tvoje su nebeska slava i veselje,

Bogatstva Kralja kraljeva;

Hostija u našim ciborijumima

je moja, kao i svo blago koje nosi bol.

Tako s križem i Hostijom,

I uz tvoju pomoć, dragi anđeoski prijatelju,

Čekam mirno, na tamnoj strani vremena,

Nebesku sreću koja ne poznaje kraja.

“Iznad svega, dugujemo našem vjernom anđelu čuvaru najiskreniju zahvalnost za bezbrojna dobročinstva koja nam on daruje. On uvijek i svugdje stoji uz nas, nježno nas štiteći, blago nas upozoravajući i iskreno nas opominjući. Našu zahvalnost ne možemo bolje dokazati ni na jedan način, osim da poslušno slijedimo njegova upozorenja i da pokazujemo nježnu, sinovsku odanost prema njemu.”

Kada je u stanju milosti, duša je dragulj kojeg naš anđeo s divljenjem promatra i raduje se dok ona postaje sve sjajnija kroz Isusovu Krv. Nemojmo nikada ražalostiti našeg nebeskog sudruga grijehom, ali ako se takva nesreća i dogodi, krenimo prema izvorima Predragocjene Krvi koja će obnoviti našu prethodnu čistoću.

Pored izražavanja nježne odanosti našem anđelu čuvaru, trebamo također usvojiti pohvalno izražavanje obožavanja anđela čuvara drugih ljudi. Kada susrećemo naše poznanike, u isto vrijeme kada pozdravljamo njih, trebamo pozdraviti i njihove anđele čuvare. Ovo pozdravljanje se može obaviti nutarnjim činom bez privlačenja pozornosti. Ili možemo donijeti odluku, i tu odluku obnavljati s vremena na vrijeme, da pozdravljajući nekoga, u isto vrijeme imamo namjeru pozdraviti njegova anđela. Uskoro će nam postati jednostavno upamtiti ove svete anđele i od njih ćemo primiti mnoge blagoslove.

Ne smijemo nikada zaboraviti da Božji anđeo uvijek stoji uz nas. Eleanor C. Donnelly se prisjeća odanog prijateljstva svog anđela u slijedećim nadahnjujućim stihovima:

Kroz teške sate i situacije, on me prati;

Kroz duge mračne noći, stoji uz mene;

Od svakog zla i svakog grijeha, brani me;

U opasnosti i smrti, moj zaštitnik, moj vodič!

Dragi Prinče, koji si više od prijatelja, odan mojoj dobrobiti,

Oprosti mi moje uvrede, moj neuljudni nemar –

Oprosti što je tvoja prisutnost često uvrijeđena, tvoja služba neprimijećena,

Tvoje čiste namjere odbijene ili provjeravane!





Post je objavljen 11.08.2004. u 07:31 sati.