Spavamo do kasno i nakon toga idemo sređivati put do Varanasija. Nakon informacija sa raznih strana da su Biharske ceste grozne i da se ne isplati ići autobusom, a kamoli taksijem (jer na Biharskim cestama ima Bandita koji ponekad odjeveni kao policajci, a ponekad kao Banditi stavljaju barikade nasred ceste i pljačkaju putnike namjernike), odluka je pala na vlak. Nema smisla juriti u Gayu (a nema niti dobrovoljaca) da tamo sredimo karte na kolodvoru, tako da pronalazimo turističku agenciju/knjižaru/mjenjačnicu gdje dogovaramo da će nam oni srediti karte. Naravno bit će skuplje jer treba tu i tamo podmazati sistem, ali barem ćemo biti sigurni da ćemo ih dobiti. Dok smo svi natrpani u toj garaži, tko pregovarao, tko kopao po knjigama, zaboravili na svijet izvan ulazne crte na istoj se pojavio odrpanko sa pljosnatom košarom iz koje je znatiželjno izvirivala kobra. Smješkao se i čekao da mu netko od nas veselo priđe i pita ga koliko mu trebamo platiti za čast da se slikamo sa njegovom zmijicom. T., kojoj su zmije nešto najstravičnije na svijetu, bila je spremna platiti da otiđe. Svi smo se nekako podsvjesno povukli dublje u unutrašnjost. Ja sam razmišljao o strategiji kampiranja u agenciji i opcije da pričekam još malo (pola sata-sat) pa ako ne ode da porazgovaram s njim skrećući mu pažnju s ostalih da oni mogu šmugnuti u sigurnost gužve.
Odlučili smo konzensusom da ćemo nastaviti što smo već radili i ne obraćati pažnju na njega tako da je od dosade otišao i prije nego smo mi pozavršavali što smo trebali.
Popodne na travnjaku ispred stupe prilazi nam jedan redovnik i pita:
"Who are you?"
C. mu odgovara:
"It is a very difficult question."
Ispada da nas pita odakle smo. On je kaže sa Tibeta. Malo čakulamo, a onda kada razgovor zamre diže se i nastavlja hod po vanjskoj kori.
Danas predvečer sam na kori primijetio jednu staru tibetanku koja je bila sagnuta do poda i nešto radila. Kada sam došao do nje vidio sam da miče mrave sa staze kako ih ne bi netko slučajno zgazio. Čuo sam već sličnu priču sa tibetankom koja je micala puževe sa ceste, tada mi je zvučala pretjerano. Sada sam to doživio uživo.
Post je objavljen 09.01.2005. u 14:30 sati.