Marketing
Od Bankoka do Zlatnog trokuta
Dogovor je pao idemo u Laos, tj. P.D.R. Laos (Peoples Democratic Republic of Laos). Frendica i ja odlucili smo se na takav korak iskljucivo zbog toga sto smo oboje vec bili u Aziji koja nam se dopala, ali i zbog toga sto jet a ista Azija pogotovo Thailand vec toliko turisticki razvijena i ljudi su navikli na turiste i promatraju ih samo kroz prizmu zarade, tako da smo htjeli vidjeti Laos dok se isto ne dogodi I tamo. Dogovor je bio da se nadjemo u Bankoku u poznatoj Kho San Road ulici. Ja sam stigao prvi i uz hladan Chang i razgovor s nekom mladom simpaticnom Slovenkom docekao dolazak frendice. Isti dan smo predali putovnice obliznjoj turistickoj agenciji radi izdavanja viza za Laos. Neki idu sami u laosko veleposlanstvo, ali usteda od 3 dolara nije vrijedna cjelodnevnog cekanja. Mi smo radije isli prosetati gradom, zastati uz standove sa klopom i prejesti se pad thaia, karija i ostalih tajlandskih specijaliteta koji su najbolji na ulicnim standovima.
Taj jedan dan u Bankoku odlucili smo dobro iskoristiti pa smo krenuli do Wat Phra Kaew iliti Grand Palace. Naravno putem vas opsjedaju Tuk Tuk vozaci sa pricama da je eto bas danas Kralj tamo i da je zatvoreno, ali ce oni eto za samo 10 bahta odvesti vas cijeli dan u razgledavanje ostalih hramova znamenitosti. Naravno, sve je prevara i ako pristanete uskoro cete se naci ili u draguljarnici ili u nekom ducanu sa svilom gdje ce vas prisiliti da kupujete skupu bofl robu i u najboljem slucaju izgubiti cete cijelo prijepodne ili dosta novaca iz novcanika. Naravno, Wat Phra Kaew je otvoren i uz horde turista obilazimo Stupe i hramove koji djeluju vrlo raskosno. Obavezno zadrzavanje u hramu smaragdnog Bude koji je u biti mala statuica od žada i koji je kroz povijest prosao slican put koji i mi namjeravamo proci. U 16. stoljecu osvajaci iz Laosa su oteli kipic i odjeli ga u Luam Prabeng ondasnji glavni grad Laosa. Dvjesto godina kasnije Thailandski kralj objavio rat Laosu je kipic vratio. U Thailand Rama I je sagradio hram u kojem je kipic smjesten samo za “Smaragdnog Budhu” sto govori dovoljno o vaznosti malog kipa od zada za Thailand.
Nakon napornog i vruceg hodanja i muvanja po trznicama uz dokove vracamo se u Kho San gdje nas vec ceka viza u putovnicama. Uz hladan chang upoznajemo dvoje Svedjana koji imaju isti plan kao i mi i takodjer idu na isti nocni vlak za Chang Mai. Pakiramo stvari i u sumrak odlazimo iz kaoticnog Kho san roada koji se upravo pocinje puniti backpackerima iz svih strana svijeta koji ce tamo tulumariti do rane zore.
Vlakovi u Thailandu su prilicno ugodni i organizirani. Svaki od nas dobiva po jedan krevet na rasklapanje u vagonu. Cjelonocna voznja je ugodna i oko 5 ujutro bidimo se u Chang Mai, najvaznijem tajlandskom gradu daleko na sjeveru Thailanda blizu granica Burme i Laosa. Na stanici uzimamo Tuk Tuk i vozac koji ne zna ni rijec engleskog nas ostavlja u dijelu grada gdje u nasem Lonely Planetu nalazimo vise pogodnih guest housa. Odlucujemo se za Gap House i koji imam le sobice od cigle sa vratima od pruca. 250 bahta spavanje sa doruckom je prihvatljivo.
Odmah krecemo u obolazak Watova (budistickih hramova) nakon tusiranja i pranja prljavih majci. Moja majca koju sam dobio od zavoda za transfuziju s velikim sloganom Dodjite i Vi u Petrovu 3 Zagreb djeluje smijesno dok se susi u vrtu punom cvijeca. Na putu do hramova nailazimo na zene koje prodaju vrapce u malim kavezima od pruca.
(Na slici: Zena iz plemena Hmong prodaje rukotvorine na nocnoj trznici u Chang Mai) Predvecer krecemo prema night marketu najvecem u Thailandu. Beskrajni standovi svega i svacega od igrica za kompjutere do majci i rukotvorina lokalnih plemena i naravno standovi sa klopom. Kupujemo par majci neke kreme za komarce. Ne zelimo kupovati nikakve suvenire koje cemo morati vuci kroz pola jugoistocne Azije mada dzep svrbi a sve je tako jeftino. Raspitujemo se za Bus koji ide sutra u Chgang KHong na granici Thailanda i Laosa. Sluzbenica kaze da bus ide u 10:30 i da nema potrebe rezervirati kartu. Svedjani odlucuju ostati jos jednu noc u Chang Maiu jer je curi lose (prvi put je izvan Svedske i dosta je preplasena i sve joj se gadi) i ima malo problema sa trbuhom sto je normalno za promjenu hrane i klime. Ja crijevne probleme rjesavam domacom Travaricom koju vucem u plasticnoj dvoliterskoj boci od Coca Cole jos iz Zagreba. Sibenska travarica u srcu Azije definitvno pomaze nakon svakog obroka i dezinficira tako da ja uopce ne osjecam probleme. (
Ujutro Tuk Tuk nas vozi na autobusnu stanicu i naravno ne rezerviranje karte je bila pogreska . NEMA VISE kazu. Sljedeci Bus je tek u 5 popodne. Shit mislim si ne zelim jos jedan dan provesti cekajuci bus u Chang Maiu. Nalazim kartu za neki super de Lux bus koji ide do Chang Rai koji je oko 50 km do granice i tjesim se da cemo od tamo nesto izmisliti. Bus je stvarno De Lux sa koznim sirokim sjedalima,klopom,vodom i glasnom Thai muzikom. Prolazeci kroz mala sela i nepreglednu tropsku sumu ulazima u poznati Zlatni Trokut. U Plodnoj ravnici i obroncima uspjeva sve sto zasadite pa i opium. Zlatni Trokut je dobio ime jer se nalazi na tromedji Thailanda,Burme i Laosa. Sada je vecina trgovine opiumom presla u Burmu i Laos jer su Thailandske vlasti represivnim mjeram istjerali prodavace a seljake koji su uzgajali mak natjerali da uzgajaju manje opasne kulture. Policijski punkt na sred ceste uvjerava nas da smo u Zlatnom Trokutu. Policjac provjerava sve u busu detaljno osim nas. Siroki osmjeh i samo pitanje od kuda smo. Kad kazem Kroejsa prvo je znak pitanja a kad ponovo pita where? Ja ponovim Kroejsha, a on iz pristojnosti ne ispituje ponovo.
Stizemo u Chang Rai u kojem ostajemo 2 sata jer tada ide bus za Chang Khong. Napokon na granici smo. Javljam se doma SMSom (cronet Simpa sljaka cak i Zlatnom trokutu) s porukom "Pozdrav iz Zlatnog trokuta".
Obilazimo trznicu i jedemo nekakve raznjice u ljutom sosu i naravno Papaya salatu. Peku se nekakve svinjske njuske, pilece nozice i sve izgleda nekak drugacije nego u Bangkoku. Vise je ljudi u tradicionalnim nosnjama i manje auta na cesti. Priblizavamo se Laosu.
S busa iz Chang Khonga uzimamo direktno nekakv motorin koji nas vozi do granice na Mocnoj Rijeci MEKONG koja ce obiljeziti nas daljni put. Ispunjavamo potrebne formulare za izlaz iz Thailanda i dolazimo na blatnu obalu siroke rijeke gdje cekaju vozaci u uskim pirogama da nas prevezu na drugu stranu –u Laos. Moram priznati da sam zamisljao da je prelaz ipak malo ozbiljniji. Balansirajuci sa ogromnim ruksakom u uskoj pirogi ukrcavamo se sa jos dva Azijata koji ne znaju engleski, ali ni jezik vozaca piroge. Muskarac stalno pljuje u zamucenu vodu dok nas piroga vozi prema drugoj obali. Poslje saznajem da su azijati Kinezi .
Post je objavljen 07.08.2004. u 13:46 sati.