Marketing
Ljetopisi dominikanskog reda (kronike)
Tekst je objavljen u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999), u prijevodu Jurice Beroša.
BRONZINO, Agnolo
Deposition of Christ
1545
Oil on wood, 268 x 173 cm
Musée des Beaux-Arts, Besançon
U ljetopisima reda sv. Dominika nalazimo mnogo lijepih opisa anđeoskih ukazanja.
Sv. Dominik i anđeli
Slijedeći odlomak je kratki opis o tome kako su se anđeli ukazali sv. Dominiku i njegovoj braći.
Dok su redovnici još uvijek živjeli blizu crkve sv. Siksta i dok ih je bilo oko stotinu, jednog dana blaženi Dominik je naredio ocu Ivanu iz Kalabrije i ocu Albertu iz Rima da pođu u grad moliti milostinju. Oni su bili u gradu sve od jutra pa do trećeg sata dana,ali bez uspjeha. Tada su se odlučili vratili u samostan i došli su posve blizu crkve sv. Anastazije, kada su sreli neku ženu koja je jako cijenila njihov red; i videći da nemaju ništa sa sobom, dala im je štrucu kruha. “Ne želim”, rekla je, “da idete natrag praznih ruku”. Kad su pošli malo naprijed, sreli su čovjeka koji je od njih nametljivo tražio milostinju. Ispričali su se, govoreći da ni sami nemaju ništa; ali je čovjek tada zamolio usrdno. Tada su oni rekli jedan drugome, “Što možemo učiniti samo sa jednom štrucom kruha? Dajmo je njemu u ime Boga.” Tako su mu dali štrucu kruha, i najedanput su ga izgubili iz vida! Kada su stigli u samostan, Blaženi Otac, kojem je Duh Sveti u međuvremenu otkrio sve što se dogodilo, je izašao njima ususret, govoreći im radosno: “Djeco, nemate ništa?” Oni su odgovorili, “Ne, Oče”, i ispričali su mu sve što se je dogodilo i kako su dali štrucu kruha siromahu. Tada je on rekao, “To je bio anđeo Gospodnji; Gospodin zna kako će opskrbiti Svoje. Hajdemo se pomoliti.” Zatim je ušao u crkvu i kada je izašao poslije kratkog vremena, zamolio je braću da pozovu zajednicu u zajedničku blagovaonicu. Odgovorili su mu govoreći, “Ali Sveti Oče, kako to da želiš da ih pozovemo, kada vidiš da nema ništa da im damo jesti?” Blaženi Otac je ipak naredio da se pozove brat Roger, i njemu naredio da sakupi braću za ručak, jer će Gospodin zadovoljiti njihove potrebe. Tada su oni pripremili stolove i postavili čaše, i na dani znak, cijela zajednica je ušla u zajedničku blagovaonicu. Blaženi Otac je dao blagoslov, i pošto su svi sjeli, otac Henry Rimski je počeo čitati. U međuvremenu, blaženi Dominik je molio, dok su njegove ruke bile spojene na stolu; i iznenada, baš kako im je obećao, po nadahnuću Duha Svetoga, dva lijepa mladića, izvršitelja Božanske Providnosti, pojavila su se usred zajedničke blagovaonice, noseći štruce kruha u bijelom platnu koje je visilo s njihovih ramena sprijeda i straga. Počeli su dijeliti kruh, počevši kod donjih redova, jedan s desne strane, a drugi s lijeve, stavljajući pred svakog brata cijelu štrucu zadivljujuće ljepote. Tada, kada su stigli do blaženog Dominika i kao i drugima stavili cijelu štrucu pred njega, naklonili su svoje glave i nestali, a da nitko nije znao, čak ne zna ni danas, odakle su došli ili kamo su otišli. I blaženi Dominik je rekao svojoj braći, “Moja braćo, jedite kruh kojeg vam je poslao Gospodin.” Zatim je rekao poslužiteljima da uliju malo vina. Ali oni su odgovorili, “Sveti Oče, nema vina.” Tada im je sveti Dominik, pun proročanskog duha, rekao, “Pođite po vrč i ulijte braći vino koje im je poslao Gospodin.” Oni su tamo otišli i našli, zaista, da je vrč ispunjen do ruba izvrsnim vinom, koje su požurili donijeti. A Dominik je rekao, “Pijte, moja braćo, od vina koje vam je Gospodin poslao.” Oni su jeli, stoga, i pili koliko su željeli, i taj dan i slijedeći dan, i dan poslije. Ali poslije obroka trećega dana, sveti Otac im je naredio da ono što je ostalo od kruha i vina daju siromasima i nije dozvolio da to ostane u kući. Za vrijeme ova tri dana nitko nije išao moliti milostinju jer im je Bog poslao kruha i vina u izobilju.
Kasnije su se anđeli ukazali na sličan način svetom Patrijarhu i njegovim redovnicima i dali im da jedu u izobilju.
CANO, Alonso
The Dead Christ Supported by an Angel
1646-52
Oil on canvas, 178 x 121 cm
Museo del Prado, Madrid
Trećom prilikom, sv. Dominik je trebao ići iz samostana sv. Siksta koji je van Rima, u samostan sv. Sabine u Rimu. Ali otac Tankredi, prior braće, i Odo, prior sestara i svih redovnika, i glavarica sa sestrama, pokušali su ga zadržati, govoreći: “Sveti Oče, jako je kasno, i nije uputno da idete”. Ipak, on je odbio učiniti kako su oni željeli, i rekao je, “Gospodin želi da krenem i on će mi poslati Svog anđela”. Tada je za svoje pratioce uzeo Tankredija i Oda i otišao. I stigavši na crkvena vrata, kako bi otišao, vidio je , prema riječima blaženog Dominika, mladića velike ljepote, sa štapom u svojoj ruci, kao da je spreman za put. Tada je blaženi Dominik rekao svojim pratiocima da idu ispred njega, mladić je išao prvi, a on posljednji, i tako su stigli do vratiju crkve sv. Sabine, koju su našli zatvorenu. Mladić se naslonio na vrata i ona su se odmah otvorila; on je ušao prvi, zatim braća, i tada blaženi Dominik. Mladić je izašao i vrata su se ponovno zatvorila, a brat Tankredi je rekao: “Sveti Oče, tko je bio mladić koji je išao s nama?” I on je odgovorio, “Moj sinko, to je bio anđeo Gospodnji, kojega je On poslao da nas čuva.”
Sveti Toma Akvinski okružen anđelima sa pojasom čistoće
Kada je sv. Toma Akvinski, koji potječe iz jedne bogate i glasovite obitelji - plemićka krv je tekla njegovim venama - pristupio dominikanskom redu, njegova obitelj je bila ljuta zbog njegove odluke.
Njegova braća, koji su bili oficiri u vojsci vladara Frederika, uhvatili su ga i stavili u zatvor u jednom od obiteljskih dvoraca.
Ovdje su učinili sve da bi ga uvjerili da napusti Red i skine bijeli habit, što je on sve ljubazno, ali čvrsto odbio.
Njegovi zarobitelji su pokidali habit s njegovih ramena i bacili dijelove s prezirom na pod. Svetac je mirno pokupio dijelove habita i složio ih s poštovanjem.
Dvojica braće su tada smislila zaista đavolsku metodu napada. Domislili su se dovesti u zatvor prekrasnu ali napuštenu ženu, s obećanjem velike nagrade, ako uspije poljuljati odlučnost i krepost njihova brata. Prve riječi izdajničkog posjetitelja su otvorile oči Tome da pazi na opasnost. Zadrhtao je, pogledao prema Nebu, i pošto je ugasio užareni plamen iz svog srca, izveo je nesretno stvorenje iz sobe. Tada, tresući se na pomisao o opasnosti kojoj je pobjegao, nacrtao je križ na zidu s velikim žarom, kleknuo je, učinivši čin velike zahvalnosti za svoje oslobođenje i nudeći gorljivo posvećenje cijelog svog bića Bogu. Dok je tako molio, pao je u ekstatični san, za vrijeme kojeg su mu se pojavila dva anđela s Neba, i okružila ga čudotvornom vrpcom, u isto vrijeme govoreći ove riječi: “Mi dolazimo od Boga, da te odjenemo vijencem vječne nevinosti. Gospodin je čuo tvoju molitvu, i ono što ljudska slabost ne može zaslužiti, tebi je osigurano neopozivim Božjim darom.” Ovo nije bio san, nego stvarnost, jer su ga anđeli opasali tako čvrsto da je bol probudila sv. Tomu iz ekstaze i učinila da ne htijući krikne. Neke sluge su došle tamo, ali Toma, želeći sakriti milost koju je primio, ljubazno ih je otpustio i čuvao je svoju tajnu sve do svoje smrti. Tada ju je otkrio svom prijatelju i ispovjedniku, bratu Reginaldu, i izjavio da se od tada, duh tame nije trudio prilaziti njegovoj osobi. Svetac je nosio vijenac sve do smrti i još se čuva u dominikanskom samostanu u Chieri!
Vrline u čovjeku koje se najviše sviđaju anđelima su čistoća, poniznost i ljubav prema Bogu, i ove vrline su bile najočitije u sv. Tomi.
Nije čudo da je on privukao ljubav i privrženost ovih blaženih duhova o kojima je tako divno pisao, da neki misle kako su mu anđeli sami došli otkriti tajne svoje anđeoske prirode.
Prirodno je misliti tako jer, pošto su oni željni pomagati svim svojim štićenicima koji ih pozovu, oni bi još više pomogli njemu koji je iz mnogo razloga nazivan Anđeoskim Doktorom i koji je tako marljivo radio za Crkvu.
CUYP, Benjamin Gerritsz.
The Angel Is Opening Christ's Tomb
c. 1640
Oil on wood, 72 x 89,6 cm
Museum of Fine Arts, Budapest
Sv. Vinko Fererski
Sv. Vinko Fererski, još jedan od dominikanskih sinova, bio je nedvojbeno jedan od najizvrsnijih svetaca u kalendaru Svete Crkve. Njegov život od djetinjstva do smrti je bio jedan dugi niz čuda, autentičnost kojih počiva na nepogrešivim dokazima. Nije čudo da su sveti anđeli gajili posebnu ljubav za ovog velikog sveca, kojeg Brevijar naziva samim znakom svetosti. Jednom prilikom, kada je svetac ulazio u Barcelonu, vidio je i razgovarao sa anđelom čuvarom grada. Ovo je objavio u svojoj propovijedi ljudima. Kao posljedica, posebna odanost se rodila prema anđelu, i njemu u čast je podignut spomenik. U času smrti sv. Vinka, mnoštvo blaženih duhova došlo je pratiti njegovu dušu u Nebo. Oni su ispunili kuću u kojoj je ležao umirući, u obliku snježnobijelih ptica zadivljujuće ljepote, koje su nestale u trenutku kada je svetac izdahnuo.
Sv. Vinko se često prikazuje sa krilima kao anđeo.
Otac koji govori s anđelima
Blaženi Dalmacije je bio stalno počašćen prisutnošću svog anđela, da su ga ljudi obično nazivali ocem koji govori s anđelima. Ljubav anđela prema njemu je bila činjenica poznata svima.
Postoje i drugi primjeri anđela koji pomažu dominikanskim redovnicima, ali nam prostor ne dozvoljava da ih spominjemo.
DÜRER, Albrecht
Christ on the Cross with Three Angels
1523-25
Woodcut, 39 x 28 cm
Graphische Sammlung Albertina, Vienna
Post je objavljen 11.08.2004. u 07:29 sati.