Dobro, oprali ste sve stvari koje namjeravate nositi, kupili kreme za sunčanje, kreme nakon sunčanja, kreme ako zagorite, depilacijeske kreme, kreme za lice i sve ine kreme, dezodoranse...bla-bla. Pripremili ste kofer, popušili par cigareta i trusnuli neku žesticu da vas smiri. Pakiranje može započeti. I, sad zastanete, tup pogled: Što, dovraga, sve ponijeti?
Sa svih strana nas savjetuju da ne nosimo previše stvari jer je to samo opterećenje. Također, nije preporučljivo zaboraviti ono što bi vam moglo zatrebati, jerbo vas takve sitnice mogu izluditi. Ali, što je umjerenost i kako odvagnuti koliko je «previše»?
E, to je pravo umijeće.
Prošle sam godine pokušala reducirati do minimuma prtljagu koju nosim...Nije mi se dalo tegliti pola stana, veći dio ormara, cijelu zbirku iz opelješenog Dm-a, i gomiletinu CD-a (koje ne bih stigla preslušati niti da mi je discman cijelo vrijeme na ušima)..
Osjećala sam da sam mudro postupila. Ali sam tog mišljenja bila samo početnih par dana.
Prva stvar, koju inače mrzim, ali bih tada dušu za nju dala, bila je-pegla. Pitate se tko još lud nosi peglu na more? Onaj koji ne može pojesti sladoled ili popiti kavu bez da mu kapne, koji ima običaj prati stvari čim se malo oznoji i kojem se redovito dogodi da uvijek sjedne na nešto prljavo.
Rezultat toga bio je da sam, nakon što bih stvari oprala, hodala sva zgužvana po gradu i pokušavala pronaći novi način kojim se stvari bez pegle opeglaju. Istraživanja još u tijeku...
Druga stvar, koja mi je zeznula koncepciju, bijaše ljeto, koje se te godine odlučilo furati na jesen. Svako večer je strahovito puhalo, a temperature su padale (pustinja efekt). Jedini izbor mi je bio oblačiti iznova jednu te istu vestu, u svim prigodama i kombinacijama (jedinu ponjetu, jer-zaboga, ljeto je!), koja je na kraju ljetovanja izgledala prastaro i istrošeno. A, i moji živci su bili istrošeni.
Osim tih stvarčica, nedostajali su mi i neki određeni CD-i, koji su mi se u određenom trenutku BAŠ slušali, selotejp (duga priča...), Pictionary (za koji sam mislila da nećemo imati vremena) i još neke sitnice. Čemu? Naravno da se bez svega toga može preživjeti i da ne treba biti kompliciran, ali činjenica je da bi se mnogo bolje osjećala da sam ih tada imala pri ruci.
Zato ove godine ne izostavljam ništa. Preda mnom je dugo i mukotrpno sastavljan popis...podužeg formata. Od viška ne boli glava, kofer je dovoljno glomazan, bus me vozi do tamo, a ekipa će me pokupiti autom do kuće-dakle, neću dobiti bruh.
Jedini «problem» je, možda, da neću pola tih stvari upotijebiti. U čemu je, zapravo, «problem»?
Barem ću se osjećati kao doma...Možda ponesem i onaj slatki svijećnjak sa kredence? ;)
PS. Želim vam svima ugodno ljeto, pa makar ono i ne bilo na moru!
Post je objavljen 01.08.2004. u 16:47 sati.