Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/adriatic

Marketing

Ploče su (u moje vrjeme) bile silno zanimljiv gradić: pravo malo misto, ali bez starosjedilaca i ikakve tradicije. Imali smo dva kina (jedno u domu JNA), gimnaziju i školu učenika u privredi (šegrtsku) i jedan hotel.
Gradić se sastojao od dva prostorno odivojena dijela. Sjevero-zapadno od zaljeva (putničke luke) bila je većina stambenih zgrada, škole i par dućana. S jugoistočne strane bilo je manje stambenih zgrada, ali gotovo svi centralni sadržaji. Kada je izgrađena pruga normalnog kolosjeka Ploče su postale glavni izlaz na more za Hercegovinu i veći dio Bosne. U to su vrijeme putnički brodovi još bili važnije prijevozno sredstvo od autobusa, pa su u gimnaziju svako jutro "Tuhobićem" doplovili đaci iz nakoliko sela Makarskog primorja te Trpnja i okolice. Iz naselja u donjoj Neretvi učenici su putovali vlakom. Tako smo imali pored "domaćih" još "brodare" i "vozare".
Škola mi je baš ostala u lijepoj uspomeni. U razredu sam uglavnom bio pažljiv pa nisam morao kući puno učiti, a uvijek sam bio odlikaš. No nema ruža bez trnja. U završnom razredu osnovne (onda se to zvalo "mala matura") imali smo specijalca iz zemljopisa. Koliko se sjećam zvao se Nemo. Još i danas pamtim neke od njegovih bisera: "Južna obala Francuske ima izlaz na more" i "Takozvane zgrade". Svoje je komplekse i frustracije iskaljivao na nama pa sam ja i ja nastradao. Možda je glavni razlog bio to što mi je otac bio u školskom vijeću pa se je svojim oštrim jezikom zamjerio ravnatelju i možda još ponekom od nastavnika, no rezultat je bio da sam pored desetak petica dobio jedinicu iz zemljopisa i morao na popravni ispit. Možda je to bila lekcija (osveta) mom ocu, ali mene je to strašno pogodilo.

Post je objavljen 27.07.2004. u 15:04 sati.