Dva indijska pustinjaka meditirala su u prasumi. Iznenada ugledaju gladnog tigra koji im se priblizavao. Prvi se predao volji Bozjoj i poceo se spremati na smrt. Drugi ga je tjerao da bjezi, i uistinu poceli su trcati, i oba su izbjegla smrti. Tada je drugi rakao prvome: "Zaista, pametno je prepustiti se volji Bozjoj, ali ono sto nas dvojica mozemo sami uciniti i tako izmijeniti sudbinu, to onda moramo uciniti iz vlastitiog poriva. Zar nije upravo Bozja volja u tome da upravljamo vlastitom voljom?"
Ljudi danas cesto, zahtijevajuci potpunu sigurnost ocekuju nesto sto je za svaki ljudski razum potpuno nemoguce. Stvarno, ne mozemo imati nikakvu sigurnost ni u jednoj buducoj stvari, pa zato ni o svome vlastitom zivotu. Covjek bas zbog toga sto zeli sve potpuno i jasno spoznati, jer o svemu sumnja, ni u cemu nije potpuno stalan. Zato se danas tesko donose i vlastite odluke, jer lakse je traziti savjete, pa ako to ne zavrsi dobro onda krivnju prebaciti na onoga koji me "krivo" savjetovao.
"Ima ljudi koji su sretni i kad se nadu oci u oci s nesrecom i bez obzira na patnju - zato sto vide njezin smisao." (V. Frankl)
"Hrabrost je najvaznije orude u borbi za bolji, smisleniji i dostojniji zivot."