Bilo je to zabavno iskustvo, ispunjeno novim doživljajima. Sve je počelo tako da sam ja na Novoj Tv vidio kratki spot za audiciju Story Supernova Multitalents . Na audiciji su tražili glumce, imitatore i modele. Nećkao sam se između te tri kategorije, znao sam da imam visinu, izgled ……pa sam se čak i mislio prijaviti za manekena ( nisam umišljen!!)…No nakon što sam najboljeg prijatelja Kristijana izvijestio o stanovitoj audiciji ( a on je glumac) nagovorio me je da se i ja prijavim za glumu. Zajedno smo poslali prijavnice koje ste mogli naći u Story – u. Dva, tri dana prije pozivom su nas izvijestili da audicija počinje u 9 ( ako se dobro sjećam) te da se održava u Hotelu Opera. Za audiciju se nismo naročito ni pripremali, čak nismo ni znali što ćemo glumiti. Ja moram priznati da nikada prije nisam glumio, niti sam imao ikakvih iskustava s glumom. Kristijan mi je pokazao neke osnove, te me je upozorio na neke sitnice. Malo smo uvježbavali neke kratke scene, odnosno uvježbavali smo scensko kretanje, držanje imaginarnih predmeta i izražavanje osjećaja glumom bez teksta. Tek smo u subotu razmišljali o tome što ćemo stvarno glumiti. Na pamet nam je pala neka komična uloga, razmišljali smo o nečemu komičnom što bi nasmijalo žiri. Tada smo se sjetili Ionescove Ćelave pjevačice koju smo imali za lektiru te za koju smo znali da je komična. Naime novela govori o kazalištu apsurda, odnosno u noveli nema smislene komunikacije među ljudima, i sve je u biti besmisleno….upravo zato smo i odabrali tu novelu jer su se svi u razredu grohotom smijali dok je profesorica čitala neke ulomke iz novele. Ali postojao je jedan mali problem, a on je bio taj da nismo imali tu knjigu kod sebe, a bila je subota popodne tako da je knjižnica bila zatvorena. Dakle bili smo sami, bez ideje…..Dosjetih se da bi mogao nazvati profesoricu hrvatskog, što sam i učinio. No ispostavilo se da ni ona nema tu knjigu….Kristijan je nazvao neke svoje prijatelje iz kazališta te je doznao da oni upravo uvježbavaju Ćelavu pjevačicu jer je ta predstava bila u planu kazališta. No skripte smo mogli dobiti tek oko sedam navečer. Počeli smo razmišljati o kostimima, o tome kako ćemo izgledati na stageu. Znali smo da su u noveli dva glavna lika , a to su Gospodin i Gospođa Smith. Tako smo podijelili uloge, ja sam se odlučio za ulogu Gospođe Smith, a Kristijan je dakle bio Gospodin Smith. Bilo je već oko 6 sati navečer kada smo razglabali o detaljima. Moja mi je stara posudila grudnjak, pokupio sam svu moguću šminku, te također posudio torbicu moje stare. Naravno u grudnjak je išla vata. Sada smo tražili haljinu, no nismo mogli naći onakvu kakvu smo htjeli. Naime pošto je gospođa Smith bila neka starija dama, ta haljina je trebala odgovarati njenim godinama. Tražili smo neku tamnije nijanse. Kristijan je nazvao svoga prijatelja za kojeg se sjetio da je u jednoj svojoj predstavi nosio haljinu sličnu ovoj našoj imaginarnoj. Dakle krenuli smo po tu haljinu. Prijatelj ( mislim da mu je to u biti stric) mu živi u centru grada tako da nam je puno trebalo da dođemo do njega. Čini mi se da je tada bilo već oko 7 sati. Od njega smo posudili haljinu koja je stvarno i bila slična onoj našoj zamišljenoj, samo što je imala uzorak cvjeta. Posudio nam je i bisernu ogrlicu. Nakon toga usput smo navratili do Kristijana. On je za ulogu trebao odijelo. Uzeo je tamnosivo odijelo te šešir. Oko pola osam bili smo u kazalištu gdje smo čekali na skripte Ćelave pjevačice. Nakon što smo ih dobili hitro smo krenuli kući kako bi uvježbali novelu. Odlučili smo se za jedan kratak dijalog gdje razgovaraju Gospodin i Gospođa Smith. ( naravno besmisleno). Pročitajte knjigu, kratka je i zabavna pa ćete imati bolju predodžbu o svemu ovome. Nitko nam nije vjerovao da ćemo mi stvarno ići na tu audiciju. Mislili su da nemamo dovoljno hrabrosti za to, e kako su li se samo prevarili. Zaboravio sam reći da sam ja također imao i crvenu periku na glavi koju sam posudio od susjede. Bili smo spremni za uvježbavanje dijaloga. Mislim da je već bilo oko 9, pola 10 kada smo recimo tekst znali napamet. Tada smo ga izveli pred mojom starom. Ona je krepavala od smijeha, ali doslovce. Čak je i rekla da ćemo sigurno proći te da smo skroz opičeni. Moram priznati da se je i meni sve to skupa sviđalo. S nama su na audiciju išli još neki ljudi iz Karlovca. Točnije bilo nas je 6; Jasmina, Hrvoje, Tea ( best frendica), Ivana, Kristijan i ja. Vlak iz Karlovca kretao nam je u pola sedam ujutro. Mi smo sa uvježbavanjem završili oko 11. Cijelu noć nisam mogao spavati od silnog uzbuđenja….The story goes on…Priča se nastavlja.
Post je objavljen 22.07.2004. u 19:06 sati.