Ako vam ikada ovako suluda ideja padne na pamet, morate biti spremni na sve, pa čak i na harakiri. Stanovnici zemlje izlazećeg sunca posve su drugačija kulturalna dimenzija, o jeziku da i ne govorimo. Zaronimo zajedno u polja riže. Aca!
Japanski danas u svijetu priča 126 milijuna ljudi, no odmah neka bude jasno da od tih 126 milijuna oko 124 milijuna pripada populaciji Japana. Možda se u tome krije domišljatost onih koji već sada predviđaju da će nas sve jednoga dana pokoriti žuta rasa pa se žele unaprijed pripremiti svladavanjem jezika. Kapa dolje na entuzijazmu, no japanski, kao što se zna, koristi poseban sistem znakova koji većini Europljana izgleda poput hijeroglifa, a oni ih uče od malih nogu jer broj tih znakova iznosi danas nešto malo manje od dvije tisuće. Japanski je najsličniji korejskom, a 40 % japanskih riječi potječe iz kineskog jezika. Glavni japanski dijalekt danas je tokijski.
Japanci su poznati kao jako pristojni ljudi. Oni nemaju, ali uistinu nemaju, čitavu paletu onih sočnih, gotovo opipljivih izraza koje nećemo ovdje spominjati zbog dobrog odgoja i finih manira. Zamislite koji bi bio gušt progovoriti na tom jeziku i uputiti ih barem u lošem prijevodu u sve ljepote hrvatskoga psovanja. Fenomenalno shik!
Nakon kratkog uvoda možemo prijeći na ozbiljan posao. Kao prvo, da bi vaše riječi mogle krenuti u japanskom smjeru, bilo bi zgodno da malčice izmijenite određeni broj ustaljenih radnji. Stolove i stolice, noževe i vilice možete mirno izbaciti iz svog doma jer vam neće biti potrebni. Što se komocije tiče, najbolje je da se orijentirate na puno malih jastučića. Riža koja nevjerojatno pospješuje rad psihofizičkih te motoričkih sposobnosti od sada će biti vaš svakodnevni menu. Ne uzbuđujte se ako vam prvih nekoliko dana više od dva zrnca ne dospije do usta, ipak niste rođeni Japanci. Vegetarijanci će uživati u ljepotama sushija, algi, klica i ostalih zdravih sastojaka čija imena i naslove će čitati u originalu.
Ako se odlučite upisati na, ne daj bože, neki tečaj (to može pasti na pamet stvarno najvećim bezveznjacima) nakon nekoliko mjeseci vaša usta će sigurno proizvesti neke od onih neartikuliranih glasova (ovo nije omalovažavanje, već audio minus 'japanese efekt'). Tada ćete moći pričati sa svojim bonsai drvećem i manga junacima u originalu.
Uporniji i željni novih spoznaja neće se zadovoljiti samo natucanjem jezika i treba im u tome dati punu podršku. Kad im se pruži prva prilika za razgovor sa zlatnom ribicom, neka odlete do Tokija. Ako ih začudi što je centar grada prazan, to je zato što u njemu živi car i on nije namijenjen običnom pučanstvu. Činjenica da ulice nemaju imena isto je posve u redu jer Japanci očito vole crtati pa kad zatražite nečiju adresu, dobijete skicu. Čuvajte se sumo boraca, makar su male vjerojatnosti da bi na kojega mogli naići budući da oni žive po strani i čine kaste. No nikad se ne zna.
Nakon što se vratite iz jedne takve zemlje obogaćeni novim iskustvima, možda osvane knjiga pod naslovom 'Sjećanja jedne gejše' ili barem mala zbirka haiku poezije.
Moraš kupit' sve (vodene, zemljane, vatrene, kameni, ledeni i sl - pokemoni!) - budit će u vama nostalgiju za sitnim stopalima, kosim crnim okom i leđima ukrašenim kaligrafijom.
Na kraju da ne kažete da vas baš ništa nismo naučili, nekoliko riječi za osnovnu komunikaciju:
hai = da
ije = ne
hohoemi = osmijeh
baka = idiot
tama = jajca
Sayonara, ti prekrasni cvijete, aca!
Nadamo se da još uvijek niste odustali od japanskog, a shvatite li da vaš jezik dobija grčeve od kompliciranih slogova, preporučujemo vam Bananu Yoshimoto, Akutagawu, Mishimu i Murakamija, prevedene na hrvatski jezik.
Post je objavljen 14.07.2004. u 00:22 sati.