Svojedobno sam napisao članak pod nazivom Vibra. A hoće me situacija pa moram ponovo o istoj temi. Nedavno sam pročitao knjigu Dobre Vibracije Kena Blancharda i suradnika. Tako jednostavni koncept! Stalno ga imamo u glavi ali ga ne koristimo. Radi se o načinu na koji gledamo i reagiramo na druge ljude. Naš zakon je tražiti pogreške. Sjećate se onog... aha, jesam te! Po tom pitanju smo većinom egoisti. Jer kad nekome nađem manu, nepisano je pravilo da je ja nemam i time sam u prednosti. Osobne mane su nam nedodirljive i imamo uglavnom stotine izgovora zašto smo takvi. Ali tuđe pogreške i mane su nam sredstvo osobnog rasta. Pa dobro, možemo rasti, napuhavati se, pametovati oko tuđih promašaja i neuspjeha i za nas se ništa ne mijenja na veliko. Ali za onu drugu osobu to može biti značajno i može utjecati na njenu daljnju sposobnost i zainteresiranost a time i učinkovitost. Nivo motivacije je proporcionalan pohvalama i obrnuto proporcionalan kritikama. Govorim o zasluženim pohvalama i kritikama, ne o fiktivnim i slatkoriječivim podsticajima tipa 'kes od uha do uha' ili o netrpeljivim ego-tripovima tipa 'ja sam gazda'.
Zamislite nekoga tko je tek počeo nešto raditi. Bilo što. I ne ide mu u početku onako kako očekuje. Da li ga možemo ohrabriti da da sve od sebe? Svakako, na stotine načina. Ali to zaboravljamo raditi. Ako si na novom radnom mjestu (na primjer), većina će samo gledati što ne znaš raditi, što si uradio krivo i računati koliko je to štete u bilo kojem smislu. Takva osoba će ubrzo i ono što radi dobro početi raditi loše. I bok! Piši kući, propalo! Dobre vibracije govore o tome da loše stvari treba ignorirati i potencirati dobre stvari jer to daje motivaciju, loše odrađen posao preusmjeriti na dobro odrađen. S vremenom se učinkovitost i samopouzdanje osobe popravlja. Dokazano. A vi probajte. Ja jesam.
Pogledajmo oko sebe. Obuvate li redovito papuče pri ulasku u kuću? Probajte to jednom ne učiniti i velika je šansa da će, ako ste muško, vaša izabranica na to dići nos i propisno vas ukoriti. Naravno da je ona u pravu ali, ono što smo do sad radili dobro prešutno je prihvaćeno kao normalno, i dovoljna je samo jedna pogreška da izazove reakciju. Aha, e sad baš neću obuti papuče :) Blanchard izlaže svoja iskustva gdje loše postupke zapravo prešućujemo i preusmjeravamo na neki drugi rad, a dobre naglašavamo. Tako oni loši s vremenom nestanu.
Znam da sad neki misle da ako ne upozorite na propuste da će ih netko nastaviti ponavljati jer mu nitko nije rekao da ne treba. Točno, ali otvorimo malo um. Radi se o tome da oni neće nestati ako ih i stalno naglašavamo jer smo skloni razmišljati: Što god da uradim, ništa nije dobro. Ja nisam za to, nitko ne cijeni moj rad. Pa kad nam tako stalno netko govori! Kad bismo prestali to naglašavati i jednostavno na površinu izbacili ono što je dobro, ma kako mala sitnica to bila, naše razmišljanje bi bilo okrenuto u smjeru: Postoje stvari koje dobro radim, i netko to primjećuje. Godi mi takva pažnja! I zaista nam pažnja godi. Volite li kad nešto dobro uradite, a netko kaže da ste to dobro uradili? Nije li to dobar osjećaj? S takvim osjećajem čovjek je spreman uložiti dodatne napore da ispravi ono što još ne radi dobro, ili radi aljkavo i nezainteresirano, samo da bi mogao ponovo dobiti pozitivan osvrt na to. Uz to, manje voli pogriješiti jer mu pomisao da time narušava ono za što je dobio pohvalu a to stvara osjećaj neugode.
Na taj način se može uspješno komunicirati na poslu, u kući, u sportu, bilo gdje. Vidim to pri radu s djecom. I njih pokušavamo naviknuti na neke obaveze kao što je pospremanje svoje sobe. Naravno da takvo pospremanje ima polovični učinak :) Mogli bismo sada prigovarati da nisu uradili posao kako treba, ali to bi samo dovelo do smanjenja motivacije. No dobre vibracije nas uče da nepospremljene stvari u sobi zanemarimo i preusmjerimo pažnju na one koje su na svojim mjestima: - Baš sam zadovoljan da ste većinu svojih igračaka pospremili na ona mjesta na kojima ćete ih drugi put lakše pronaći. Sad ću vam pomoći pospremiti i ovo što je preostalo. Siguran sa da ćete biti zadovoljni izgledom svoje sobe i da ćete drugi put i za ostale igračke pronaći odgovarajuće mjesto. A sad završimo ovo pa vas častim sladoledom!
Drugi primjer je aktualan, proučite ga sami. Kad bi netko pokušao iz kaljuže izvući barem jednu jedinu stvar koja vrijedi ja bih bio presretan. A znam da takva postoji. Ali na žalost, negativne vibracije stvaraju veći publicitet, dižu više prašine i zato ih mnogi više vole, a prema dobro poznatoj 'e, sad te imam' i ne traži se drugo nego glupani, baljezganja i adolescentne mudrolije. Gospodin ima dobar izričaj i bilo bi sjajno kad bi radio u nekoj marketinškoj redakciji za promicanje novih projekata gdje bi njegov talent bio iskorišten u potpunosti :) Jer kad promoviraš onda si ZA :)
Ovo su samo primjeri kako pokušavam u glavi usvojiti naučene principe. Kao i sve ostalo ni to ne uspijeva od prve. Ali upornost je ono što nam daje iskustvo i čini nas boljima. Važno je znati odabrati pravi smjer. I ponuditi ga drugima. Nije lako, ali isplati se! Počnite odmah!
Post je objavljen 10.07.2004. u 03:29 sati.