Konačno jope tuten, nakon turneje po Rodnoj Grudi.
Daklem, dugujem vam:
(1) predavanje Geoffreyja Klempnera + kolač s Jimom Mitchellom,
(2) posljednju večeru kod Sanjcho u Zgbu, priču o Nikoli iz Križanićeve + zgode i nezgode tetke Kristle, ter
(3) Simonovu svadbu i Muzejsku večer.
Top news je da mi je Disa izgrizla srebrnu Birkenstokicu zbog čega je skoro ubijena. Ako netko hoće veliku, zmazanu, razmaženu i priglupu kuju, neka se javi! Šinterima plaćam duplu dudaru!
Geoffrey Klempner
Dete bečkih jevreja, useljenika u Britaniju kad je vrag pokucao na vrata 30-tih, Geoffrey Klempner danas obitava u Sheffildu sa ženom slikarkom i tri kćeri teenagerice, zbog čega ga instantno! svrstamo u tragične likove recentnih poznanstava.
Geoffrey je daklem, gostovao u Prague Collegeu pa je mene nekako zapalo da ga izvedem na ručak odmah po dolasku. Ne budi lijena, uhvatih profesora Klempnera pod ruku pa se zaputismo u Ztrati a nalezi krčmetinu u Vinohradskoj gdje služe gulaš od divljači i dobro pivo. Tamo se Geoffrey i ja podnapismo pa kao pravi beer-buddies jedno drugome otvorismo dušu. Dobih filozofsku lekciju iz prve ruke, jer Geoffrey ni pijan ni trijezan ne umije govoriti ni o čemu drugome.
Geoffrey je zanimljiv po tome što je "profesionalni" filozof-biznismen. Poput slavnih predaka Sokrata, Platona i Aristotela, živi od podučavanja filozofije, no zanimljiv je po tome što za razliku od većine suvremenika, on ne predaje u sklopu akademske zajednice nego je pokrenuo filozofski biznis - online kurs Pathways to Philosophy na koji mu se javljaju uglavnom srednjovječni biznismeni koji su se etablirali, zaradili nešto novaca i sada se žele posvetiti bitku i ontologiji.
Kako Geoffrey iz razumljivih razloga mora održavati bliske veze s poslovnom zajednicom, u zadnje se vrijeme bavi etikom i korporativnim upravljanjem, temom koja je beskrajno popularna u poduzetničkim krugovima. Zaintersirani nek' kliknu na Philosophy for Business. Njuškicu mu možete vidjeti na Prague College webu.
Samo da dodam da i iza Geoffreyjevog uspješnog poduzetništva stoji gospođa Klempner (to sam saznala zahvaljujući alkoholu), kojoj je puknuo film s troje djece i mizernom profesorskom plaćicom pa je Geoffrey htio-ne htio morao zaraditi koju funtu sterlinga više. Tek da se zna.
Jim Mitchell
Daklem, Dougov tata nam je još zimus dojavio da će se u Pragu ovijeh dana ukazati njegov stari kolega Jim Mitchell - direktor srednje škole u kojoj je tatek svojevremeno predavao. Pa se Jim Mitchell fakat ukazao, zajedno s gospođom, pa je Doug s njima večerao, a ja sam im se pridružila nešto kasnije, samo na kavi i kolačima. Lijepo smo se ispripovijedali pa sam pri tome saznala da je Jim oridjidji Škot (žena i on su iz Praga otišli dva tjedna u Edinburgh obilaziti mnogobroju svojtu) pa ga je kao mlaca zapalo da služi vojsku u regimenti svoga oca (tako su nekada slali u vojsku mlade Britance - pogledaju gdje ti je otac služio) - a koja je pak dobila u zadatak čuvati Zonu A grada Trsta od Titovih partizana. A baš sam taj dan s klincima radila Trst 1945! Jim se sa smijehom sjećao da je neka pijana škvadra zalutala u Zonu B pa su se jako iznenadili kada su završili u Ljubljani u vojnom zatvoru. Iz njegovih se priča nije dalo zaključiti da je tamo bila neka teža panika (unatoč knjigama koje tvrde drugačije), no treba uzeti u obzir da je Jimu u to doba bilo 17 godina, a da veće klanje hvalabogu nije vidio pa su mu Trieste i pijani sunarodnjaci u (kratkotrajnom!) komunističkom pritvoru najozbiljnije vojno iskustvo. Kasnije je emigrirao u Kanadu i bavio se odgojem djece i omladine, a ne Željeznom zavjesom.
Toliko.
Još samo vijest da mi cijelu večer sms-a izvjesni Steve o kojem nemam pojma ni tko je ni što je, a ovaj me uporno poziva u neki bar kod Andjela + tvrdi da smo se upoznali kad sam bila pripita. Mislim da je to nečija zeka-peka, jerbo ni trijezna a ni pripita ne znam broj vlastitog mobitela. Uostalom, kakav je to muškarac koji damu podsjeća da je bila pripita?!? Neka pije sam!
Post je objavljen 05.06.2005. u 22:36 sati.