Voljela je zvuk zari kako pocketa kad uvlaci dim. Drugih se razloga zasto je pocela pusiti nije sjecala, ostao je samo ovaj.
Nakon par minuta provrila je voda, ukuhala je kavu i nasula si u soljicu. Kuhinju je ispunio miris kave. I dok je srkala prvi gutljaj kave zakljucila je da ju nije dovoljno zasecerila. Sjela je za stol dok joj je u ruci dogorjevala cigareta, otresla je pepeo u pepeljaru i nastavila listati biljeznicom.
Procitala bi pokoju pjesmu ili tekst u nadi da ce je oraspoloziti, ali sve u pjesme bile tuzne, a tekstovi su joj samo otkrivali sto je izgubila. Sto je ostavila iza sebe, i onda je bas okrenula na jednu pjesmu:
I odlazis,
Znam da nije zauvijek,
Znam i da me ne volis,
Pa se pitam ima li razlike.
Spavas, negdje
u mjestu koje prvi put vidis,
tu si nitko,
ovdje te ipak netko voli.
Ipak odlazis....
Tuzno se osmjehnula istini u pjesmi koju joj je napisao prije vise od godinu dana, kao da je znao.
Zatvorila je biljeznicu i ostavila ju na stolu. I zakljucila:
"Danas je kava bila pregorka."
Post je objavljen 04.06.2005. u 12:06 sati.