Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ankah

Marketing

Moja zadaćnica

Svijet Franza Kafke

NAZOVIPREDGOVOR

Razmišljam o tome kako će ovo biti najlošija zadaćnica koju sam ikada napisao. Ja sam tip: «Heute, heute…» dalje ne znam. No, na zdravohrvatskom bi to bilo «Sutra, sutra, samo ne danas.» Što znači da bih najradije da je ova zadaćnica sutra a ne danas. No, kakav god bio da bio, ovo se napisati mora i toćka. Molim Vas nemojte ispraviti toćka u točka, jer ja znam da se toćka zapravo piše točka, samo sam stavio to tako da bude fora. Da ne duljim, uživajte! Maestro, muzika! Stop! Stop! Samo još jednu riječ! Da, ja uvijek želim da moje zadaćnice budu posebne, pa osim što biram čudne teme, pišem i na čudne načine. Molim Vas da to uzmete u obzir…

NAZOVIUVOD
Ali…
Počinjem sa «ali» jer je Kafkin «ali» nešto drukčiji od ostalih «ali». Ono: «Ima lijepo lice, ali grbav nos» ili «Visok je, ali neprimjetan» ili «Šaren je, ali izblijedio» itd. Eto, taj ali mi se i ne bi urezao u sjećanje, da se u knjizi «Proces» uz njega ne nalazi ona mala iritantna zvjezdica. To me tako iritira. Čitaš knjigu i onda iznad neke riječi piše *. A najbolja fora je kad Vas to izbaci iz konteksta knjige, onda brzo spustite pogled na dno stranice, jeli, da bi što prije vidjeli o čem je riječ, jer je tekst koji slijedi zanimljiv i želite nastaviti s pričom, ali ne! Te glupe zvjezdice. Nabijem onoga koji ih je izmislio. No, kako god, ja tako, čitajući Proces spustim stvarno pogled ispod one crte. Mislim, ko je tu crtu tamo nafrljio, stvarno mi nije jasno… Da! I vidim da nema veze s tekstom kojeg čitam! Citiram: «U Kafke je specifičan onaj «ali» jer u drugom dijelu rečenice koja je odvojena s «ali» pobija ono što je napisao u prvom dijelu rečenice.» To me ubilo u pojam. Doslovce, bio sam skršen. Trebalo mi je pol dana da dođem k sebi, da bih mogao nastaviti čitati djelo. Ali eto, sad mi je pomoglo da počnem ovu, nazovizadaćnicu.

NAZOVIZAPLET

«…Na prvi pogled Kafkini se romani ne razlikuju od ostalih romana, no svi njegovi likovi nalaze se u vakuumu.» To ja nisam reko! To sam prepiso! No, ajde, iskoristit ću to što gore piše: Koji normalan čovjek bi pisao o čovjeku koji se pretvorio u kukca! Mislim, kad tako gledate, to je istina, ali onda znači da niste čitali knjigu od korica do korica, jer na početku, u predgovoru kaže da kada čitamo Kafkina djela, da se moramo pripremiti na pomaknutu stvarnost. Laički rečeno: «Ono što se čita između redaka je istina, a ono što piše u redovima je fikcija. I sada, kao pravi gimnazijalac (koji je iz logike imao 3) ja vas pitam: Zašto smo onda čitali redove? Zato što je, nažalost, termin «čitati između redova» samo termin. To se u stvarnosti ne može. Tako se i u Preobrazbi oće reć da čovjek ne može postati kukac, već samo više ili manje čovjek.
Mislim da je Kafka u onom raščovječenom dobu pokušao prodrijeti u sve «stadije» ljudskog društva. Kukac u kojeg se Gregor Samsa pretvorio, simbol je za beznačačajnost, nevažnost, irelevantnost i zanemarenost. Čovjekova ljuštura koja se shvaća zdravo za gotovo postala je Kafki prepreka koje se riješio jednom jedinom rečenicom: «Jednoga se jutra Gregor Samsa probudio i shvatio da se pretvorio u golemog kukca.» Gregorov život koji je bio prazan, jednoličan, ali ugodan, novčano potkovan, život koji mu je «ušiven u kožu», život u kojem je imao etiketu poslušnog sina, radnika koji ne postavlja suvišna pitanja, radnika koji je uvijek točan, koji nikada nije bio bolestan, koji se uvijek svima dodvoravao. U trenutku preobrazbe, Kafka Gregoru «skida» etiketu (ne možemo reći da ju je Gregor sam skinuo jer je spavao. Spavao je dok se to dogodilo. Pojedinac koji je preslab za promjene. C-c-c. Vidite vi to? Koja sramota!) i «pokazuje» ga u drugom svjetlu. Gregorova obitelj je zaprepaštena, a prokurist šokiran. Jedina osoba koja se s time «sprda» (ispričavam se na izrazu) je nova sluškinja kojoj je to baš fora. Ona predstavlja osobu nenametnutoga stava i slobodnog mišljenja.* (evo i vama zvjezdica, zvjezdavci, zvjezdasti! Ne Vama, profesorice.)

NAZOVIVRHUNAC
Sad se postavlja pitanje: A što to točno Kafka želi? Što je pisac htio reći? Kakav je to Kafkin svijet? Mislim da će nam na ta pitanja najbolje odgovoriti Gregorov otac. «Gospodine Samsa, što Vi mislite o svom sinu Gregoru?» «Ja nemam sina», odgovori gospodin Samsa i nastavi čitati novine. «Dobro», rekoh, ajmo do matere! «Gospođo, zašto ne porazgovarate sa svojim sinom?» «Kako? Pa ja nemam sina! Moj sin je mrtav!» tužno odvrati majka Jedini tko nam još preostaje je Gregorova sestra. «Gdje je tvoj brat?» «Moj brat je na službenom putu. Otišao je jutros u 6.», i nastavi svirati violinu. I što očekivati iz takvih odnosa? Bolje 1 dan kao kukac nego 100 kao čovjek. Jer kukci nisu dvolični. Kukce, ili mrziš, ili si nastran pa ih voliš. Ali ljudi, e oni su malo zeznuta rasa. Njih malo voliš, pa malo mrziš, pa im laskaš i dijeliš komplimente, pa im se uvlačiš u šupak ili nedaj Bože nešto gore. Kako kaže Goge Bjondina: «Bolje se rodit bez one stvari, nego bez sriće!» No, ne treba baš svakome vjerovat, zar ne?
Ah, koja muka, a na kraju ću još dobit 1 jer se koristim lošim rječnikom i nisam rekao više od 1 smislene rečenice o svijetu Franza Kafke. Mislio sam na početku: bolje pisati «od Adama do Kafke» ili «Kafka ab ovo» ili… ma ne znam. Ove godine se slabo bavim lektirom. Ne, profesorice, šalim se! Šala! A! Jesam Vas! Ne, ne, čitam ja! Čitam! (Samo što?)

NAZOVIRASPLET
Hajdemo iz početka! Svijet Franza Kafke vrisak je protiv načela, shematskog života i nevažnosti pojedinca. Eto! To sam ja htio reći ovom svojom zadaćnicom. Htio sam Vam pokazati kako se stilski može reći ono isto što će napisati Maja i svi oni koji pišu ovu temu. Dakle, ja sam svojim načinom pisanja želio dočarati bunt koji se javlja i u Kafke pri pogledu na doba koje trga i gazi pojedince u želji za općim dobrom. Moja zadaćnica je jedno veliko pitanje: Tko sam ja i što ja imam za reći o nekome tako poznatom kao što je Franz Kafka, a što već veliki umovi nisu rekli prije mene? Ja mogu reći samo ono što sam ja doživio, a uzrokovano Kafkinim pogledom na svijet. Kako kaže profesorica Tijanić: «Nitko ne može mijenjati tuđu filozofiju. Mijenjanjem tuđe ti zapravo oformljuješ svoju filozofiju.» A, Vi ste, profesorice učena gospođe, pa ja stavljam ruku u vatru da ćete ovo znati pravedno ocijeniti. Štoviše, duboko sam uvjeren u to.

NAZOVIKRAJ
Halo? –Kraj pri telefonu, izvolite? –Ništa, ništa, krivi broj, oprostite! –Doviđenja!

OCJENA: dovoljan (2)

Post je objavljen 01.06.2005. u 11:27 sati.