Mogu li..mogu li dotaknuti ono prekjučer sunce
Ponovno biti okupana
Zaista čista unutra i izvan sebe
Samo jedna zraka, odlutati aromama
Dječjih šampona, bombona i žitnih pahuljica
Sjećaš se…bilo je meko jutro izvan vremena
Bijela rapsodija i čaša
Otisak tvog prsta ili dva na bistrom staklu
Samo bonaca od krvi, ti i ja u čamcu bez vesla
Proparanih jedra u oblacima bijelih ptica
…možda mogu..ne želim..
Uzeti tebe i sebe tog dana zalogaj po zalogaj okusiti ponovno sada mi se čini bez okusa i mirisa ravnodušno sjedim dozivam sjećanja da mogu podići slušalicu telefona.
..ruke su mi ukočene…gledam prste..
Oblik im je slomljen mekoćom tvojih prstiju uzalud se tražim u počecima i završecima nježnih slojeva večernjeg neba lupkam vrškom svog stopala po kamenoj terasi spremam se na bijeg s mjesta nesreće sigurna sam da ću te pregaziti tražeći ravnotežu .
..telefon zvoni..
Na rubu tujine ograde crveni mak od jučer
Umire polako
Blijedi
Post je objavljen 27.05.2005. u 11:21 sati.