Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/geodetkinje

Marketing

Drugi svijet(by ramonna)

Danas sam bila na Hreliću. Mama nas je putem do tamo uvjeravala da je zapravo Hreljić ali većina je pobjedila. Ni sama ne znam što sam očekivala da ću vidjeti tamo. Znam samo da sam često u novinama čitala kako Nina Violić i još neke hrvatske"zvijezde" kupuju tamo cool stvarčice. Došavši tamo ja jednostavno nisam mogla vjerovati kakav je to svijet. Potpuno drugačiji od bilo čega što sam ikad vidjela. kao u srpskim filmovima...trešti istočnjačka muzika na svakom koraku,a cigani, šiptari, normalni ljudi,mladi i stari prodaju sve i svašta. To mi je još nekak jasno, ali sam se stvarno začudila kakve sve stvari ljudi kupuju. Ono što me potreslo je to što puno tih ljudi vjerovatno prodaje neke drage stvari za koje su emotivno vezani da bi sutra imali za kruh. Hodajući između tih, nazovimo ih"štandova" u zraku se osjetila želja za životom, za preživljavanjem, svakodnevna borba za hranu. Prvi put bila sam prisutna šibicarenju. Za one koji ne znaju što je to da objasnim. Čovjek ima tri kutijice i kuglicu koju premješta pa ljudi ulažu novac i moraju pogoditi ispod koje kutijice se nalazi kuglica. Ali tu nije u igri neki sitniš. Ovdje se radi o pravoj lovi.U jednom trenutku se taj čovjek koji je mješao kutijice,nazovimo ga x,okrenuo, a ovaj koji se htio kladiti, nazovimo ga y provirio ispod kutijice i provjerio gdje se nalazi kuglica. Brzo je stavio nogu na nju i krenuo s ulaganjem. Izvadio je kuvertu punu love i ostao u nedoumici koliko da uloži. U međuvremenu se skupila hrpa ljudi a napetost se mogla rezati nožem iako se sve to desilo u par sekundi. Tog čovjeka sam vidjela prvi i zadnji put u životu ali srce mi je kucalo ko ludo. Naletila su neka trojica koja su vjerovatno u suradnji s x i uspjeli toliko smotati jadnog čovjeka y, da je uložio sve što je imao-10000kn. I tada ni sama ne znam na koju foru, iako je y odabrao dobru kutijicu, x je na brzinu nekaj smuljao i ispod kutijice nije bilo ničeg. A prije sam vidjela kuglicu vlastitim očima! U sekundi je x pobrao stvari i izgubio se u mnoštvu i štandovima. Taj događaj me baš potresao i šokirao. Nakon toga mi je trebalo neko vrijeme da se saberem i počnem doživljavati išta oko sebe. Tek sada sam shvatila koliko je to drugačiji svijet od onog koji ja poznam. I da stvarno živim pod staklenim zvonom. Ono je bio istok. Surova i okrutna istina.

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj...


Post je objavljen 22.05.2005. u 20:38 sati.