Da će Mike Watt doći u KSET saznala sam slučajno na afterhouru GvsB koncerta. Mislim da bi riječ ushićena otprilike mogla dočarati kako sam se osjećala ostatak večeri, dok sam u glavi ponavljala "Mike Watt, tu, ma, onaj Mike Watt?" :)...
Moja afera s Wattom je počela, naravno, sa Minutemenima, kao jednim od najdražih mi bendova. Nastavila se kad sam pročitala ono što volim zvati biblijom i zaljubila se još više u glazbu, u njega i čitavu tu scenu (kako je lako potpuno voljeti neku glazbu kad je ono iza nje tako jednostavno i iskreno). Kako sam blesava šetala San Pedrom '99te misleći da će sad iskočiti iza ugla, a sve što sam vidjela je bilo "Hajduk živi vječno!" napisano na ploči pored oceana. Kako sam poslušno upijala sve fIREHOSE ploče pa kasnije i njegove solo ploče (Against the 70s mi je i danas jedna od stvari koja me uvijek digne na noge...)
I onda, on dolazi tu. On - meni. :D
Koncert je bio 12., a prije Watta i Secondmena su svirali Thermalsi, jako zabavan i uživo izvrstan bend iz Portlanda kojeg izdaje SubPop. Više od toga ne znam, jer sam samo čekala trenutak kad ću se priljepiti na prednju stranicu stagea i čut Watta... i kad je trenutak došao, Narantxa me poslije opisao: "izgledala si kao da ćeš doživjet infarkt ili orgazam", ( :D ) što bi zapravo bio jako dobar opis. Došli su u tročlanoj postavi - bas, bubanj i klavijature i izledali su kao tri tipa koja su došla tu da odsviraju nešto što sigurno ne očekujemo - i još Watt prije toga kaže "Punk is a weird thing, y'know...". Uf. I onda odsviraše skoro čitav Secondmans middle stand koji zvuči kao isprekidana, twisted verzija punk-bajke sa pretjerano uživljenim Wattovim vokalom, i moram li vam reći, uživo je sve skupa puno moćnije i luđe. Možda je do mene ali karizma tog čovjeka je nešto najjednostavnije i nevjerojatno jako što sam ikada doživjela. Znate, tipa udarac tavom u glavu - jednostavno a efikasno.
Kada sad gledam, čitav koncert mi je trajao 5 sekundi, od trenutka kad sam ga prvi put vidjela, pa do bisa kad su izveli među ostalima It's allright Ma (I'm only bleedin'), pa onda kad sam se našla na podu pokošena hrpom ljudi koja je išla hvatati naljepnice, i onda kad ga žicam da mi se potpiše na uaznicu. Puf, dođe, ode i gotovo. A ja sretnaaaa :)
E, ja bi opet.
Post je objavljen 10.05.2005. u 19:58 sati.