danas smo imali samo 4 sata, da se pohvalim, i to od 10:45 do 13:55. dva sata hrvatskog, latinski i vjeronauk. a meni je zanimljiv bio hrvatski. prošli smo sat čitali Gavrana(by:Edgar Allan Poe) i trebali smo za danas pročitati Crnog mačka.
Ne znam jesate li ga čitali, ali tako je nastrano dobra stvar! Nešto tako bolesno, a tako dojmljivo. Jaako mi se sviđa, stvara neki neobičan osjećaj unutar osobe dok to čita. Taj čovjek je sposoban sa tako malo teksta tako vjerodostojno nešto predočiti i dočarati, ja sam jednostavno ostala zapanjena... danas sam to odgovarala. imamo jako zanimljivu profesoricu, s kojom se čovjek jednostavno upusti u neku vrstu analizirajućeg razgovora i redovito dobije 5 na kraju, a meni se djelo tako svidjelo da uopće nije bilo problema što se toga tiče. -->uglavnom, za one koji ne znaju o čemu se radi, Edgar Allan Poe je vrlo nastrana i čudna osoba, a takva su i njegova djela. u ovom se radi o čovjeku koji vođen nekim čudnim nagonima, radi jako čudne stvari, bez imalo osjećaja i žaljenja, nešto tako čudno, mistično...morbidno...i bezosjećajno, i što je najbolje, bez ikakve moralne pouke i sličnog.
pripovjedač je ujedno i glavni lik, oduvijek je volio životinje i imao je tog crnog mačka koji mu je bio izuzetno privržen. No, tog su lika počele opsjedati neke negativne stvari (tzv.duh nastranosti) i on u nekom čudnom napadu iskopa mačku oko, a kasnije ga i objesi.
i tada me, kao da mi priprema konačnu i neizbježnu propast, obuzeo duh nastranosti.... tko još nije, stotinu puta, zatekao sebe kako čini nešto loše ili glupo, ni iz kojeg drugog razloga nrgo samo zato što zna da to ne smije? ne osjećamo li, unatoč zdravom razumu, trajnu sklonost da prekršimo ono što je zakon? taj duh nastranosti, kažem ,bio je uzrok moje konačne propasti...
njegova kuća je slijedeće noći izgorjela, ostao je samo jedan zid iznad njegovog kreveta na kojem je bio otisak mačke sa užetom oko vrata... on nije znao što je to, no s vremenom su ga te stvari progonile. dobio je neku čudnui potrebu nabaviti još jednu takvu životinju, valjda zato da se iskupi...i učinio je to. ova je mačka bila ista...sa samo jendim okom, jedino što je bilo drukčije je bila bijela mrlja na prsima. no, ova ga je mačka opsjedala, slijedila posvuda...to ga je počelo progoniti i nije mogao spavati. došlo mu je da ju ubije, ali nije imao hrabrosti, ljutio se na samog sebe zbog tog osjećaja nemoći i jednom kad ga je mačka naljutila zgrabio je sjekiru..no žena ga je spriječila. što joj nije bilo pametno.
ali taj udarac zadržala je ruka moje žene. tim njenim posredovanjem natjeran u više nego demonski bijes, izvukao sam ruku iz njezinog stiska i zabo joj sjekiru u mozak. pala je mrtva na mjestu bez glasa...
smišljao je načine kako se riješiti tijela i odlučio je zazidati ju u podrum, što je i učino. tada, kada je htio dokrajčiti mačka, nije ga više bilo i to ga je smirilo. napokon je opet spavao, bez problema, unatoč tom grijehu na duši...pa ubio je svoju ženu! krenula je istraga i nisu ništa našli. no, kad su policajci išli iz podruma, njega je obuzelo nešto potpuno čudno i imao je potrebu nešto im reći. kreten je govorio o čvrstoći zida i lupio štapom točno tamo di je bila zazidana njegova žena...
...čim je odjek mojih udaraca utonuo u tišinu, odgovorio mi je glas iz unutrašnjosti groba!- plač, isprva prigušen i isprekidan, nalik na jecanje djeteta, koji se brzo zatim pretvorio u dug, dug i neprekidan krik, potpuno neprirodan i neljudski- krik!- bolan jauk, napla prožet jezom, a napola pobjednički, kakav je mogao odjeknuti samo iz pakala....
...desetine ruku rušile su zid. leš, već poprilično raspadnut i obliven krvlju, uspravno je stajao pred očima promatrača. na njegovoj glavi, crvenih razjapljenih usta i s jednim žarkim okom, sjedila je ona grozna zvijer ...i čiji me izdajnički glas predao krvniku. bijah zazidao to čudovište u grob!
...
morate to pročitati, nemoguće je dočarati način na koji je to napisano... i hope you'll like it!