Sjećam se, kad sam bio mali gledao sam svoju majku na televiziji.
Imala je impresivan monolog, zbilja je u preko pet minuta priče opisala sve aspekte posla koji je radila i odjela kojim je upravljala. Učinila je to na stvarno dobar način, sve je jasno i sažeto prezentirala, nigdje se nije ponovila, nigdje nije zastala a ponudila je pregršt dobrih informacija, tečno je govorila kao da čita ali ja znam da je pričala iz glave i to bez ikakve pripreme!
Nakon intervjua, došao je k njoj čovjek sa televizije. Pitao ju je kako želi da joj isplate honorar.
Majka je na taj intervju došla prirodom posla i nije joj bilo ni na kraj pameti da bi za to mogla dobiti novac.
Na čovjekovo pitanje samo se naglas nasmijala, odmahnula rukom i rekla mu:
Nemam žiro račun!
Kad je to pričala starom, tati je to skroz bilo normalno!
I svima drugima je to bilo normalno!
Pitam ja vas: da li bi to danas bilo normalno?!
Mislim da bi joj danas svi rekli da je luda!
Čini mi se kao da su se u komunizmu sramili toga da bi ne daj bože uz svoj redovni posao mogli imati još neki izvor prihoda!
A danas, imam dojam kao da vrijede tvrdnje: