I da prođeš pokraj mene ne bih te prepoznala...
Oprosti što ne bih shvatila da si ti onaj koji kupuje cvijeće bez ikakvog povoda, onaj koji kaže zauvijek i to i misli, onaj koji ne može zamisliti buđenja bez mene, kojemu sam najbolji prijatelj i ljubav života...
Oprosti što ne bih primjetila da je tvoj volim te, iskren i da dolazi iz dubine tvog bića.
Oprosti što ne bih uvidjela da ni ti ne možeš voditi ljubav bez ljubavi.
Oprosti jer ti ne bih vjerovala dok me gledaš u oči.
Oprosti... jer ja sam navikla na drukčije.
I zato te ne vidim.
A možda mi mašeš zastavicom...
Trubiš?
Oblačiš se u klauna, puštaš balone...
Ne mogu te vidjeti, zamagljen mi je pogled.
Jer sam navikla na drukčije.
Daj mi znak. Da osjetim. Da te prepoznam. Napokon.
Post je objavljen 09.05.2005. u 21:28 sati.