Voditeljica Exploziva na RTL-u interviewu progovara o sebi i planovima za budućnost...
Iza Tatjane Jurić stoji najuspješnije razdoblje u njenoj kratkoj karijeri. Od voditeljice emisije »Modelle«, koja se svojedobno vrtila na »Novoj TV«, Tatjana se preobrazila u prezentericu najraznovrsnijih događaja i tematika, sakupljenih u udarnu RTL-ovu emisiju »Exploziv«. Unatoč naglom uspjehu, Tatjana priznaje kako i sama još pati od neiskustva i pripadajućih »dječjih bolesti«, no za sebe i svoje kolege s televizije kaže kako se neupitno radi o velikom potencijalu za koji samo treba još malo vremena i strpljenja. Stoga ćemo pravo lice Tatjane Jurić, prema njenoj najavi, vidjeti tek negdje na jesen, kada RTL kreće »puno parom«. Naime, sve do sada bilo je samo uigravanje za početak pravog rada. No, to ne znači da će »Exploziv« u ljetnoj programskoj shemi iščeznuti s ekrana. Naprotiv, ići će svakog dana, zbog čega Tatjani ozbiljno prijeti cijelo ljeto na vrućem zagrebačkom asfaltu.
Spremate li se na more ili će vas »Exploziv« zadržati u Zagrebu?
– Da budem iskrena, još čekam »presudu«. »Exploziv« definitvno ide u ljetnu shemu i to svakodnevno, pa nisam sigurna da ću naći vremena za odlazak na godišnji odmor.
Uostalom, tek sam praktički došla i prilagođavam se novoj sredini, pa zašto bih nekom postavljala uvjete? Ako oni misle da »Exploziv« treba ići tijekom cijelog ljeta, onda zasigurno postoje valjani razlozi za to... Uostalom, ni lani nisam bila na moru, osim one nesretne vruće patrole...
Još vas prolaze trnci oko te priče?
– Ma cijela ta priča o patroli bila je krivo prezentirana. Mislim, nas četiri djevojke krenule smo na more i u 7 dana trebale smo se predstaviti čitateljima, a na kraju se jedna od nas po dogovoru trebala skinuti za »Playboy«. Meni je, pak, sve to prezentirano kao reality show u tiskanom mediju. Rekoh »u redu« iako mi je bilo čudno. E sada, logično je, ako ne forsiraš, da će među nas četiri inače potpuno različite djevojke nešto biti, radilo se o svađi ili nečem drugom. Međutim, autorica tih tekstova sama je izmislila priču i tako ju na kraju spustila na vrlo niske grane. Rezime svega je da mi nije žao što sam upoznala te cure, s jednom sam i sada u kontaktu, samo u tih 7 dana moje se ime provlačilo u vrlo negativnom i potpuno krivom kontekstu.
A dogodilo se da...
– Dogodilo se da su objavili tri fotografije. Jedna je bila iz mog privatnog albuma, gdje sam bila u badiću. U redu, ništa specijalno. Druga je, pak, prikazivala mene i cure na plaži, dok smo sjedile na »banani«. Na toj slici mi se malo podigao badić, ali ni to nije ništa posebno. Zatim, bila je i ta famozna slika nas u mokrim majicama koje su bile potpuno neprozirne i ništa nisu otkrivale. Međutim, oni su preko »photoshopa« to promijenili, pa je ispalo kao da imamo »tumore«. Plus ona naslovnica, na kojoj je stajalo »Tatjana na banani« ili tako nešto, što implicira valjda da se ja na toj slici širim ili tko zna što radim... Uglavnom, pogled na nju donio mi je samo suze na oči.
Dakle i danas vas je strah novinara?
– Pa ne bojim se novinara, samo ih volim držati na distanci. Jasno mi je da vas zbog svojeg posla malo više interesiram, no neka to bude na nekoj distanci. Jasno, u svakom razgovoru trudim se biti samo onakva kakva jesam, ništa drugo osim toga.
Okrenimo se vašoj emisiji. Može li se već sada povući paralela između njemačkog i hrvatskog »Exploziva«?
– »Exploziv« je sam po sebi jedan, nazovimo ga tako, bućkuriš – mozaik svega i svačega. Razlika je samo u tome što njemački »Explosiv« ima mogućnost obrađivanja baš svega. Tamo, primjerice, djeca bogataša nemaju kočnica pri razglabanju o svojim izlascima, dobitnik na lotu će bez problema i pričati o tome, a da ne govorimo o ostalim temama tipa narkomanije, homoseksualizma... u biti, kod njih je jednostavno vidljiva ta liberalna demokracija kojoj mi u Hrvatskoj težimo.
Sve te bizarne i općenito diskutabilne teme ne možemo tek tako plasirati jer ljudi nisu navikli gledati takav sadržaj. Kod nas svaka škakljivija priča rezultira s po 1000 e-mailova idućeg dana.
Eto, recimo, nedavno je bila priča o dvojici ukrajinskih dječaka od 3 i 5 godina, koje roditelji debljaju i tjeraju ih da budu sumo hrvači. Nevjerojatno je da dijete od 3 godine ima 55 kila. Zatim, gledaš snimku borbe njih dvojice i sada ovaj stariji »šora« trogodišnjaka, a on samo stoji i plače. Nakon toga je išao intervju s majkom trogodišnjaka, koja je usput bila jako bijesna jer njezin sin nije prebio drugo dijete. Nevjerojatna priča, ljudi u redakciji su je gledali bez riječi, a ja ni sama nisam znala što kazati nakon priloga. Samo sam dignula ruke i rekla: »Idemo dalje«. Da vidiš reakcije ljudi nakon toga...
Radi li se o tome da ljudi ne prihvaćaju mogućnost da se slične stvari događaju i kod nas?
– Radi se baš o tome da takvih svari njemački »Explosiv« ima gotovo svakodnevno. Tu ih ipak teško možemo naći, isproducirati, a u krajnjoj liniji postoji i rizik pokazati da se takve stvari ovdje događaju...
Novi List
Post je objavljen 25.06.2004. u 06:57 sati.