DAtura stramonia je biljka koja se u našim krajevima zove kužnjak, često je se brka s bunikom. Poznata je od davnina kao sredstvo u kemognozi (širenju spoznaje pomoću psihotičnih sredstava). O njoj se pisalo i hvalilo je, plašilo i zabranjivalo. Zna se da ju je volio slikar Hyeronimus Bosch još u XIV stoljeću. U naše doba najviše ju je poularizirao pisac i toltečki mag - ratnik Carlos Castaneda. O radu s daturom koju on naziva i tatulom ili đavoljom travom, naučio ga je njegov učitelj Don Juan Matus. u Castanedinoj knjzi "Učenje Don Juana" mogu se naći prilično detaljni opisi i recepture za pripravkje od dature i postupanje s njom. Ipak valja napopmenuti da je trava koja raste u Mexicu datura inoxia, dakle malko različita inačica od ovih koje rastu u Hrvatskoj.
Tko se želi družiti s kužnjakom, traba naći svoje polje i posjećivati ga, njegovati i uspostavljati komunikaciju s biljakma i zadobiti njihovo povjerenje. Tek nakon toga može se prijeći na konzumaciju. Svi dijelovi biljke imaju svoju svrhu i dobri su za nešto. Don Juan naglašava, međutim, da je najvažniji korijen. Kod nas se obično bez ikakve pripreme i neslektivno upravo luđački gutaju sjemenke čega su posljedice često neželjene. Treba se prvo informirati ili makar skuhati čaj od glavica koji ima blaže djelovanje. Datura cvate u lipnju i cvjetovi se mogu jesti sirovi ili sušiti za čaj, glavice sa sjemenkama se beru u listopadu te se od njih sprema mast i durgi pripravci koji se rabe na proslavi Noći vještica 31. listopada.
Post je objavljen 05.05.2005. u 11:48 sati.