Pregled posta

Krrraaasno Vam stoji

Danas pišem o nečemu o čemu svi imamo neko iskustvo. O prodavačicama. Prodavači su u manjini, no odnosi se i na njih. Naime, danas sam bila u kupovini pri čemu sam obišla uistinu puno trgovina na Korzu. No, mnoge inspiracije i nisu od danas, nego ih pamtim iz nekih prijašnjih.

Prvo mi padaju napamet trgovine s prehranom. Ne vjerujem da se sjećate moje davne priče o Čaplji, prodavačici kojoj sam pokušala stati na kraj u oblizovanju prstiju i hvatanju kruha prljavim ručetinama, reagirajući kod sanitaraca. No, jalov pokušaj. Sjetim se i onih koje rade na siru i salami i kad im kažete 20 dkg sira, a one kažu nakon rezanja «Može 31?», kosa mi se digne na glavi. Primjerice, meni i nije tako tragično, ali uzmimo nekoga tko NEMA novaca za 31 dkg. Kad takav kaže NE, ova se sva ukiseli. A mesari, ljuuuuudi moji, oni vas i ne pitaju ako je 30-40 dgk više. A tek kako brzo maknu meso s vage i nakon toga još brže izračunaju da je 1,43 x 58,99 = 84.35 kn (čitaj 90 kuna - samo za vas)

Placa je posebna priča. Kad kupujete kilo limuna kojih npr. u jednom kilu ako su manji ima 12, i koštaju 9 kn, kako uspije ekspres izračunati dodajući jednoga «Evo, za 10»?
Eh, najviše volim one koje napišu «DOMAĆE BRESKVE». Kratka kronologija razgovora:
Ja: vrpoljim se tražeći deklaraciju,
Ona (kokodače serijski): «Izvolite, izvolite».
Ja: «Domaće? A odakle? Gdje vam je deklaracija?»
Ona: «A nema je, valjda je ispala, iz Zadra»
Ja (gledajući one kašete sa španjolskim riječima): «Domaće iz Španjolske, a?» I odem, naravno.

Onda, sjetim se i onih dijelova velikih robnih kuća sa žaruljama, sijalicama, utičnicama i sličnim stvarima. E tamo ponekad ili nema nikoga, pa onda stojite, i stojite, i stojite i mislite da ste fakat kreten. Ili ih pak vidite gotovo tucet, u ugodnom razgovoru, koji se ne privodi kraju iako vide da vi stojite, i stojite, i stojite.

Da, malo o ovima s odjećom. Kad uđete u trgovinu desi li vam se da na «Dobar dan» i «Doviđenja» dobijete jednostavno NIŠTA. Što zbog genetske «mutavosti», što zbog ćakule s kolegicom o bivšem dečku koji ju gnjavi i ne pušta, a njoj je dosta...i bla bla bla. Ili na pitanje «Imate li traperice na trapez?», dobijete «Ne, ali imamo krasnih košulja, nova kolekcija». Posebno «volim» one trgovine u kojima je muzika toliko glasna da se pitate kako ti ljudi borave tamo 7-8 sati. Tamo nemam volje reći ni «Dobar dan». A najdraže su vam, posebno ženskom dijelu, one prodavačice koje kad izađete iz kabine pogledati se u novom komadiću prozbore čim nogom kročite van «Krrrrrrrrrraaaaaaaasno Vam stoji.» Desilo se i meni više puta da nisam uopće bila zadovoljna kako mi nešto stoji, a dobila sam tu rečenicu. Nisam kupila, naravno. Ali pamtim jednu gospođu kojoj je uistinu STRAŠNO stajala suknja, a ova bez prestanka neumorno «Krrrrrrrrrrasno, krrrrraaaaaaaasno, krrrrrrrrssssssssnooooooo».

Vrhunac je ipak ljudski snobizam koji mi je pričala jedna kolegica. Ušla je u jednu «prestižnu» trgovinu te pitala prodavačicu da joj pokaže neke majice. A Kokoš njoj «Te nisu za Vas». Ona opet pita da joj pokaže, a Kokoš opet «Te nisu za Vas». Okrenula se i otišla. Bez da je vidjela majice. Ja bi isto otišla, ali tražila bih joj ŠEFA prije toga.

I da ne bi bilo da nijedna prodavačica ne valja. Valjaju itekako, i to mnoge. Ja ću spomenuti dvije. Kod Prve sam kupovala naočale za sunce. Ta mlada cura bila je TOLIKO ljubazna i uslužna, točno po mjeri, rekla je koje mi ne stoje dobro, koje stoje, vadila je i vadila modele po traženoj cijeni. Dobrih pola sata ako ne i sat. Druga koju pamtim je jedna koja mi je poklonila SVOJU žličicu da mogu jesti puding koji sam kod nje, među ostalim, kupovala za marendu. Premjestili su ju i baš mi fali.

Kakav je netko trgovac dijelom ovisi i o karakteru čovjeka, a dijelom vjerujem ipak o sposobnosti prilagođavanja tome poslu. Većina prodavačica je takva kakva je bez obzira na to rade li ili ne rade subotom, nedjeljom ili praznikom. No, možda je poneka tako mrzovoljna, jer nema kada biti sa svojom djecom, mužem, prijateljima? Većina je isto tako dobra ili loša u svome poslu kao što smo svi mi ostali na svojim poslovima. Svi mi ostali koji IMAMO slobodne vikende, koji IMAMO praznike za kojih ne radimo. Stoga, ne mislite li da je licemjerno biti toliko komotan i htjeti imati u svako doba dana i noći mogućnost kupovanja čačkalica ili pak kisele krastavce?

p.s. Jurop, pretpostavljam da ti imaš rješenje. Rješenje od samo 2 slova.


Post je objavljen 03.05.2005. u 23:08 sati.