Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/toyanima

Marketing

. Što je to animacija?


FAQ (frequently asked questions - često postavljana pitanja) za početnike
1. Što je to animacija?
Animacijom nazivamo tehniku koja skup slika (emitiranih jednu za drugom velikom brzinom) prikazuje kao pokrete. Svaka slika stoji u zasebnom okviru (frame). Efektna animacija prikazuje između 15 i 30 okvira u sekundi.
2. Što je to crtani film?
Crtani film je takav film koji je nastao snimanjem crteža (crtanih ljudskom rukom ili na računalu). Crtani film nije bilo kakva animacija, već mora imati radnju.
3. Je li crtani filmi animirani film isto?
Pa, zapravo i jest. Jedina razlika je što je animirani film širi pojam i obuhvaća i druge tehnike osim crtanja (npr. oblikovanje plastelina, lutaka itd.)
4. Kako nastaje crtani film?
Vrlo teško :) Za napraviti jedan dobar crtić potrebno je uložiti puno truda, vremena i novaca, zato se on uglavnom proizvodi u specijaliziranim studijima.
Najprije scenarist (ili više njih) smisli zanimljivu radnju koja će se odvijati u crtiću. Potom se okupljaju animatori (danas je nezamislivo da samo jedan čovjek radi taj posao!), te po sistemu tvorničke trake svaki radi svoj dio posla. Obično glavni animatori osmišljavaju likove i crtaju glavne kadrove, a sporedni crtaju slike između kadrova koje prikazuju pokret.
Kada su sve slike nacrtane, one se fotografiraju jedna po jedna. Iako je ovo najlakši dio posla, prilično je dugotrajan - za crtani film koji traje pola sata potrebno je snimiti i do 45 tisuća slika! Fotografije se tada montiraju na filmsku traku, na kojoj još jedino fali zvuk.
Profesionalni glumci, obično specijalizirani upravo za sinkronizaciju animiranih filmova, čitaju scenarij u skladu sa pokretima likova na filmu. Kada je sve snimljeno na trku - TADAAA! - film je spreman za prikazivanje!
5. Kako to da vidimo pokret a ne svaku sliku posebno?
Zbog tromosti oka. To je osobina koju imaju neka živa bića, a neka nemaju. Pčele, na primjer, imaju izvrsno brzo oko i vidjeli bi svaku sliku zasebno. Ljudsko oko ima osjet za boje i percipira prostor, ali je malo usporeno. Ipak, to nije nikakva mana, jer zahvaljujući toj osobini gledamo filmove.
Tromost oka nam omogućava da umjesto serije odvojenih slika vidimo da se slika miče, ako se slike izmjenjuju brže od 16 okvira (frameova) u sekundi. Danas se filmovi u kinu vrte brzinom od 24 slike u sekundi (a postoji i novi sustav snimanja MaxiVision 48 koji snima 48 okvira u sekundi), na videu 25 ili 29,97 slika u sekundi, a crtani filmovi koriste posebnu tehniku od jednog crteža u dva okvira, tako da svaki crtež vidimo (ali ga ne raspoznajemo kao zaseban) dva puta. Iako se radi o frekvenciji od 12Hz, sasvim dobro vidimo pokret.
6. Ja želim jednog dana raditi crtiće, zar je zbilja tako teško?
Nije toliko teško da to netko tko stvarno voli svoj posao nebi mogao raditi. U Hrvatskoj postoji Akademija filmske umjetnosti i studija za animaciju, tako da se sve informacije o mogućnosti zaposlenja mogu saznati iz prve ruke.
7. Koja su studija za animaciju u Hrvatskoj?
Zagrebfilm (Zagreb) i ŠAF (Čakovec). Zagrebfilm je studio sa dugom tradicijom i uspješnim radom (njihov crtani film Surogat dobio je Oscara 1961. za najbolji crtani film), a ŠAF je zapravo škola animiranog filma, što znači da bi svi koji žele biti animatori trebali ondje naići na otvorena vrata.
8. Gdje u svijetu postoje studija koja se bave crtanim filmom?
Svugdje u svijetu :) Ipak, najuspješniji crtani filmovi dolaze iz SAD-a i Japana. Među linkovima možete potražiti adrese službenih stranica najpoznatijih studija, te tamo naći sve informacije o njihovom radu.
9. Koji su poznati ljudi u industriji crtanog filma?
Walt Disney, Chuck Jones, Winsor McCay, Osamu Tezuka, Hayao Miyazaki, William Hanna, Joseph Barbera, Dušan Vukotić...
10. Kakve sve vrste animiranog filma postoje?
Postoje oni "klasični", crtani filmovi. Oni su crtani rukom na papiru ili u današnje vrijeme na računalu, koje je znatno unaprijedilo razvoj animacije.
Dalje, postoje filmovi koji nastaju modeliranjem objekta. Uzme se objekt (lutka, komad plastelina...) i mijenja ga se i pomiče te se svaki od tih malih pomaka fotografira. Tom tehnikom uglavnom se bave studija u Češkoj, Slovačkoj itd.
11. Kakvi žanrovi crtanog filma postoje?
Kakve god možete zamisliti! Postoje avanture, komični crtići, romantični crtići, znanstvena fantastika... Postoje i "crtići za odrasle" čiju tematiku možete pretpostaviti.
Dakle, sve što vrijedi za igrani film, vrijedi i za crtani - na filmu je sve moguće! ^_^
12. Što je anime?
Hm, tu smo dakle ^^
Ukratko, anime je naziv za japanski animirani film. Riječ potječe od europskog naziva za animaciju (iz engleskog ili francuskog jezika). Anime se ne razlikuje bitno od zapadnjačkih crtanih filmova, osim što ima karakterističan izgled likova (npr. velike oči koje su prepoznatljiv simbol i ljudi koji ne znaju što je anime obično kažu "a to su oni s velikim očima") i duboke, često komplicirane i emocionalne priče.
Anime su specijalizirani na dob i spol gledalaca, što zapravo svjedoči o razvijenosti i komercijalnosti industrije crtanog filma. Postoje razni žanrovi, a neki od njih su posebno klasificirani na filmove za dječake (shonen) i za djevojčice (shoujo). Posebni žanrovi postoje i među hentai-ma - erotskim crtanim filmovima.
Za više informacija svakako pogledajte opsežni i detaljni anime FAQ koji su sastavli hrvatski anime fanovi ^_^
13. Kada je nastao crtani film?
Tvorac prvog animiranog filma je Emile Reynaud, a prikazan je 28. listopada 1892. godine.
Za više informacija o povijesti crtanog filma pogledajte sekciju povijest.
14. A strip? Nije li to povezano sa crtanim filmom?
Jest, i to vrlo blisko. Mnogo je likova sa stranica stripa prešlo na TV ekrane i obrnuto. Film i strip razvijali su se istovremeno i utjecali su jedan na drugoga. Ipak, strip je opširna i složena priča za sebe i ovdje neću duljiti o njemu. Ako vas zanima strip, pogledajte Hrvatsku interaktivnu enciklopediju stripa ili navratite za koji tjedan kada ću uploadati svoju maturalnu radnju na temu stripa (u PDF formatu). Radnja ima između 20 i 30 stranica i vjerojatno će sadržavati sve bitno što biste o stripu htjeli znati.
15. Ali, ali ali... ja želim saznati još o crtanom filmu!
Odlično! Pogledajte ostale stranice CRTE! Preporučam povijest, arhiv i - ako ovdje ne nađete sve - linkove do ostalih stranica o crtanom filmu.
Ovaj FAQ je nov i prilično štur, popravit će se s vremenom, da bi i oni koji znaju ponešto o crtanom filmu ipak saznali nešto novo.
Ako znate engleski jezik, svakako preporučam da pogledate Wikipediu, jer sadrži brojne informacije i meni samoj je bila koristan izvor.


copyright © CRTA 2004. sva prava pridržana
















Ritam je pojava ili kvaliteta koja obuhvaća zaista sve u prirodi - od kretanja najsitnijih čestica materije do gibanja nebeskih tijela, od otkucaja srca do promjena u psihi. Kako ritam obuhvaća sve što postoji u prirodi , tako on leži i u umjetnosti,a onda i u filmu gdje je jedan od osnovnih uvjeta organiziranja filmskih zapisa u cjelinu djela.
Ritam je važan ekspresivni elemenat u filmu koji predstavlja izmjenjivanje ili ponavljanje nekih pojava, njihovo ubrzavanje ili usporavanje, pojačavanje ili slabljenje u kretanju ili toku. Razlikujemo ga od tempa koji označava brzinu kojom se nižu pojedine jedinice filma. Filmski ritam, kao i ritam plesa i glazbe, integrirajući se sa ostalim elementima strukture filma obuzima gledaoca, stvara i mijenja njegova raspoloženja, pojačava ili smanjuje dramsku napetost , određuje doživljaj, efekt , pa i smisao koji autor želi stvoriti.

Len Lye: slikanje na celuloidu

Tri su osnovna načina postizanja ritma u filmu. To su kretanje same kamere, montažno ritmička izmjena kadrova, te kretanje( ritmički sadržaj) koje se postiže unutar kamere.
Pokretom kamere vodi se interes gledatelja i prati zbivanje u prizoru. Pod pokretom kamere smatramo panoramu (švenk), vožnju ( koja može biti prema naprijed, natrag i bočna), kameru na kranu, kameru iz ruke i steadycam. Svi kadrovi u kojima se kamera kreće su dinamični.
Ritam filma montažom postiže se izmjenjivanjem kadrova različitih sadržaja, te promjenom dužine pojedinog kadra. Kraći kadrovi koji su karakteristićni za akcijske filmove imaju pojačan ritam i djeluju na emocije, dok dulji kadrovi djeluju usporeno ali realističnije jer prikazuju radnju u njenom tijeku. Zbog toga se često u dužim kadrovima koristi vožnja kamere u različitim pravcima, čime se postiže ritam unutar kadra.
Kretanje unutar kadra može biti ritmički oblikovano samim rasporedom objekata i osoba unutar kadra, njihovim međusobnim odnosima i interakcijama, kretnjama, plesom itd.
To kretanje još više se može naglasiti glazbom, šumovima ili ljudskim govorom, koji su također bitan dio ritmičke strukture filma. Glazbena pratnja posebice ima važnu ulogu u animiranom filmu gdje dinamizira kretanje crteža i stvara cjelokupni vizualno-auditivni ritam filma. U eksperimentalnim filmovima rezovi, pokret kamere i kretanje unutar kadra podređeni su ili suprotstavljeni ritmu određene glazbene partiture ( npr. kratki filmovi Vorkapicha ''Šuma šumori'' po Wagnerovo i ''Fingalova pećina'' po Mendelsohnovoj glazbi.) U apstraktnim filmovima ritam veže pažnju gledaoca uz snimljeni prizor, a ritmičko povezivanje apstraktnih formi i kolorističkih detalja prerasta u temu i sadržaj djela.



Len Lye, britanski redatelj, crtač i animator prvi koristi rijetku tehniku slikanja direktno na vrpci i javno prikazuje neobičan rezultat. Njegovim djelom '' Colour box'' u kojem zaokupljen idejom '' kinetičke umjetnosti'' i pokreta eksperimentira ritmizirajućim plesom boja i oblika prema odabranoj glazbi započinje moderno doba eksperimentalne animacije.
Ubrzo mu se pridružuje kao njegov nasljednik Norman McLaren koji je realizirao velik broj filmova naglašenog ritma u kojima pokreće predmete i ljudske likove npr. ''Susjedi'', te ''Priča o stolcu''. Također eksperimentira vizualnim i podsvjesnim , nanoseći grafičke i slikarske otiske izravno na vrpcu u filmovima '' Begone dull care'' , '' Blinkity blank'', '' Sinchromy''. Tehnikom višestrukog ponavljanja dvostrukih ekspozicija i pretapanja stvorio je ritmizirana autentična djela '' Pas de deux'' i '' Narcissus'' .
Norman McLaren: Pas de Deux


Nakon što smo definirali ritam i teorijski objasnili kako i kojim ga se filmskim izražajnim sredstvima postiže, pogledajmo kako to izgleda na primjerima dvaju filmova.








Prvi je kratkometražni animirani film Dušana Vukotića '' Koncert za mašinsku pušku''. U filmu je kontinuirani ritam postignut na sva tri načina ( montažom, kamerom i glazbom).
Najizraženiji elemenat je glazba koja je podloga svim zbivanjima unutar kadra. Ona prati pokrete likova, staje kada se oni prestanu kretati, te nas uvodi u novi kadar. Gotovo da se ne možemo odlučiti prati li glazba radnju ili obrnuto, radnja glazbu.
Kamera je uglavnom statična, dok su zbivanja unutar kadrova dinamična. Kada se kamera pokrene, uvijek je ta promjena popračena promjenom glazbe ili ritma. Najčešće korišteni pokreti kamere u ovome filmu su panorama (švenk), bočna vožnja i zumiranje ( odnosno odzumiravanje). ( Ovdje je potrebno napomenuti kako kada govorim o pokretima kamere u animiranom filmu, pod time podrazumijevam samo naš osjećaj da se kamera kreće,a ne stvarni pokret jer je to nemoguće).
Kadrovi su brzi i ritmično se izmjenjuju, u nepravilnom,a ponekad i u pravilnom ritmu. Pritom dobivamo dojam kako likovi međusobno komuniciraju, svatko iz svoga kadra. U svakom takvom kadru je isti broj likova kao i u onome sa kojim se ''komunicira'', a njihove kretnje prate glazbu i međusobno se zrcale. Nalazi li se više osoba u kadru koje pripadaju istoj ''strani'' ( npr. policajci, kriminalci), svi oni izvode iste kretnje na isti način, gotovo kao da su klonovi.
Ritmičnost kadrova postignuta je i zgradama i drugim objektima koji se nalaze u pozadini. Zgrade su neobičnog i neuobičajenog oblika, svaka je drugačija, ali su postavljene jedna do druge tako da stvaraju sklad i ritam. Također, ritam nalazimo u isprekidanim linijama na cesti ( pravilno ponavljanje), metcima koji ostaju razbacani po podu ( nepravilni ritam), te putanjama metaka ( prikazane isprekidanim linijama) koje se kreću u ritmu glazbe u određenom smijeru.
Na samome početku filma ( u prva tri kadra) možemo uočiti mnoštvo ritmova.
U prvome kadru vidimo statičnu pozadinu preko koje se kreće devet isprekidanih linija, svaka u svom smijeru ( tri prema lijevoj, tri prema desnoj strani ekrana i tri prema dolje). Cijelo vrijeme dok se isprekidane linije kreću čuje se glazba,a svaki put kada se naglasi jedan ton one na tren promijene svoj smijer kretanja unazad, pa opet krenu unaprijed. Taj izraženiji ton javlja se tri puta, a kad se javi četvrti put, mijenja se kadar i linije se transformiraju u automobile koji nastavljaju ići po ekranu. Osnovna glazbena podloga se pritom ne mijenja. Ponovno se čuje izraženiji ton tri puta (auti kreću naprijed natrag), a četvrti put čujemo drugačiji izraženiji zvuk i sve se prestaje pokretati. Staje zvuk, pokret u kadru, kamera je i dalje statična.
Kad se glazba ponovno čuje sve što se nalazilo u kadru rasporedi se u stranu i mijenja se kadar. Automobili koji se sada nalaze sa dvije strane ekrana poslagani su u vrstu jedni do drugih u jednoličnom ritmu,a u sredini se pojavljuje automobil koji vozi prema lijevoj strani ekrana. Kamera ga pritom prati i bočno se pokreće usporedno sa njim. Kamera se zatim opet vraća na automobile u vrsti i svaki puta kad se mijenja glazba (čuju se samo bubnjevi i bas) i naglasi jedan ton pojavi se automobil. U kadru su pritom uvijek dva automobila, a treći ulazi u njega.
Negdje oko treće minute dolazi do ''okršaja'' ispred banke. Scena je prikazana u tridesetak kadrova različite dužine (dužina kadra varira od 2 do 9 sekundi). U prvom kadru čujemo stalnu glazbenu podlogu (bas i bubnjevi) preko koje se javljaju 6 intenzivnijih zvukova u pravilnom ritmu pojavljivanja. U ritmu tih tonova čovječuljci izlaze iz automobila i to prvo srednja dva, pa po dva sa svake njihove strane. Igra ritmom uočljiva je u kasnijim kadrovima kada svih 6 čovječuljaka istovremeno uzimaju kutije od violina i staju u istom položaju. Prelazi se u drugi kratki kadar, kamera nakratko staje i čovječuljak radi pokrete rukama 2 puta. Potom novi kratki kadar na šestorku koja istovremeno puškama radi 2 ista poteza naprijed-natrag. Sljedeći kratki kadar pretvara bankara u zviždaljku koja radi 2 pokreta desno- lijevo. Kako se zvuk zviždaljke povečava tako se mijenja kadar u kojem se broj policajaca naglo povečava i popunjavaju cijelu banku. Pritom ih kamera ''prati'' odozdo prema gore.Policajci u banci stoje poslagani u pravilnom nizu jedan do drugoga, jednaki su izgledom i veličinom, a uniforme su im kontrast crno - bijelo ( što također dočarava ritam). U suprotnosti njima su pljačkaši koji su različite veličine, boja odijela i neorganizirani pravilno.





Sljedeći film, djelo braće Wachowski, je Matrix Revolution , poznat po svojim scenama punim pokreta, ritma i borbe praćenim žestokim techno/ trance beatom.
Ritam u tom filmu je kompleksan i doživljavamo ga na nekoliko razina. Kao vizualni (vidljivi) ritam unutar kadrova, čujni, ritam pokreta kamere, montaže, te ne manje bitan ''sadržajni'' ritam.
Film počinje pojavljivanjem ''kiše'' slova na ekranu svijetlo zelene boje na crnoj podlozi, koja se istovremeno spuštaju i mijenjaju praćena glazbom. Shvatimo li ljude izvan Matrice kao kodove na ekranu, njihov prolazak u svijet Matrice i svaki ponovni povratak u stvarni svijet postaje ritmičko događanje koje ima pravilnost (zvuk telefona, dizanje slušalice, prolazak kroz mrežu do stvarnosti ili obrnuto).
Zanimljivo je i da se broj lignji koje napadaju brod povećava kad im krene loše u Matrici, a smanjuje kako opasnost prolazi. Tako se ritmom postiže ili smanjuje napetost u radnji.
Pogledamo li scenu u kojoj se bore Neo i umnožavajući agent Smith, uočavamo kompleksnu koreografiju koja je povezana sa zvukom, čiji se ritam postupno pojačava i kao da ispunjava cijeli prostor,a nas kao gledatelje uvodi u zbivanje. Naglasak dan zvuku povećava se ponavljanjem tijela koja prolaze ekranom, pokazuju se i nestaju. Tijela se u početku kreću normalnom brzinom, da bi se potom postupno povećavalo usporenje do potpune statičnosti u kojoj vidimo fiksirane likove. Kamera koje se nalazi u kadru sa tijelima odjednom naglo počinje slobodno kružiti u i oko nepomičnih likova. Potom se sve vraća na svoju normalnu brzinu. Trenutak u kojem se mirovanje pretvara u pokret prati i fizički udar zadan Neu ili Smithu, i ponovno se ponavlja.
Iako je ritam prisutan svuda oko nas, zanimljivo je da se jako malo ''prisutan'' u filmskoj literaturi. Stoga, svima koji je su zainteresirani za dublje i detaljnije proučavanje filmova i filmskih ritmova preporučujem, osim autora i filmova navedenih u tekstu iznad, filmove Charliea Chaplina, Dzige Vertova, Ejzenštejna, eksperimentalne filmove, Trči Lola trči, Matrix... Uživajte! Literatura:
1. Teorija filma, Dušan Stojanović
2. Osnove teorije filma, Ante Peterlić
3. Filmski leksikon
4. Filmska enciklopedija



Post je objavljen 02.05.2005. u 16:34 sati.