uuh... jebemti zivot, prica pocinje vako:
bio jednom jedan mali bijeli pas, dobili ga od prijatelja, najljepsi je bio onako mini zlatni ili bijeli retriver, mjesanac snenog pogleda... i kad je imao par mjeseci bio je zivahno stvorenje koje je trcalo za loptom ili nekim drugim predmetima koje smo mu bacali ko djeca...
imao je svoju kucicu i veeliko dvoriste gdje je landrao od jutra do sutra, lajao je na pse i mačke, mazio se stalno pizda jedna.. eh... :) nismo ga htjeli vezat nit stavit u neki kavez, nego neka ga bude, odlazio je i dolazio po potrebi, hrkao u narucju.. ma jebemu volio sam maloga...i nema smisla opisivat kako me za njega vezu uspomene kasnog djetinjstva, obitavanja kod babe i djeda...
u zadnjih par godina nije me cesto bilo kuci, jednom mjesecno mozda, uvijek kad sam dosao zamase mali repom i zaleti se prema meni... ponjusi me i pocle letat okolo ko mutav... veeselje mene i njega.. jebemu mi zao sto nisam vise vremena proveo s njim..
saznam danas da je dosao sav krvav i umro na stepenicama ispred moje bake, njoj je znacio sve u zivotu s obzirom da je bila sama, imala njega ko druga..eh.., najvjerojatnije ga neke đukele potrgale.... i jedvice se dovukao do praga, tio je umrijet kuci.............
ma ukurac.... znam da zivot ide dalje, i ovako nesto se moralo desit al jebemti zivot ... stiltalo me to, i bemti osjecao sam jucer nesto, neku sporost i sjetnost, bezvoljnost....
no... zasto ovo uopce pisem... eto tek tako da znam kako sam se osjecao na danasnji dan, i da ga ne zaboravim.... aj zdravo mali i ostat ces tu negdje u meni....
aj nadam se na niko ne cita ova sranja, no neka ostane reminder
Post je objavljen 02.05.2005. u 14:42 sati.