Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/studiocell

Marketing

Struktura

Uzrok/posljedica. One brije leptir -> tsunami, kuzite foru? Nekad nesto dobro uzrokuje nesto lose, a nekad obratno. Kad god se dogodi neka pizdarija, nazovem Tomija, izderem se na njega i, mogu vam reci, puuuuno mi je lakse.

O: Zasto roba nije vani? Tomi, jel ja moram ama bas sve provjeravat, za koji kurac tebe imam u firmi?
T: Odmah cu provjerit, javim se za 5 minuta.
Nije ni izgovorio, poklopio sam mu.

Tomi je, vidno potresen, poskocio iz koznog stolca u svom uredu i ubrzan poput Chaplina sisao u skladiste firme. Skladiste je radilo punom parom. Buka vilicara zaglusila bi svaki razgovor, ali razgovor bi bio gubljenje vremena, pa su radnici tek tu i tamo iza Matinih ledja nesto progundjali.

T: Mato! Mato, dolazi vamo!

Sef se skladista nacrtao ispred Tomija.

T: Jebemu Mato, zasto roba nije vani? Mene onda direktor jebe, u kurac!? Zasto te imam u skladistu?
M: Gospon Tomislav, roba ceka, nismo mi krivi, vidite kakvo je stanje, imamo posla preko glave, a ljudi je malo...
T: Ne zanima me! Hocu da je roba vani za 5 minuta ili ces ti biti vani, jel jasno?

Mato proguta ovecu knedlu i prozucne: "Jasno!"
Tomi se vrati u ured, mnogo opusteniji nego pri dolasku. Mato isto onako uzurbano uleti u doradu. Tamo ga doceka sefica dorade Anja.

M: Anja, duso (cinicki) zasto roba nije popakirana?
A: Kak nije popakirana? Je! Sve je tu, ali nema naljepnice. Ne mozemo slat robu bez naljepnica.
M: Jebem ti naljepnice! Mene direktor jebe, a ti nisi poljepila naljepnice!
A: A kad da ih poljepim? Jel ti vidis kol'ko posla imamo? Uostalom, cekam marketing da mi posalje naljepnice.
M: Imas 5 minuta, ne zanima me!

Mato se vratio u skladiste ispunjen zadovoljstvom. Anja je nazvala Sanju, seficu marketinga.

A: Sanja, daj mi molim te posalji te naljepnice vec jednom, frka nam je i panika, roba mora ici van, svi pizde, odmah mi to posalji.
S: Ma evo, poslala sam nalog grafici, ali nikako da mi posalju te naljepnice. Sad cu ih nazvat.
A: Hvala.

Anja je ostala uznemirena, a Sanja je zadrzala mirnocu i nazvala Petra, sefa grafike.

S: Petre, hoce li te naljepnice vec jednom?! Jeste li uopce pogledali nalog koji sam poslala?
P: Poslao sam ih u tisak, kakva sad panika? Samo sto nisu stigle.
S: Odmah ih posalji u doradu, roba mora ici van, jasno?
P: Jasno, jasno, sta se deres odma, rekao sam da ce stic!
S: Da znas ako ne stignu za 5 minuta da cu te prijavit direktoru!

Sanja je trijumfalno poklopila slusalicu, a Petar je odmah nazvao tiskara.

P: Halo Denise! Jesi poslao one naljepnice?
D: Jesam, na putu su. Trebale bi stici svaki cas.
P: Joj, hvala, evo ovi mi sjede na vratu...

I tako se Petar izjadao Danijelu. U medjuvremenu naljepnice su stigle u doradu. Anja, sefica dorade, pogrdnim je rijecima motivirala mladog Igora da brze zalijepi sve naljepnice.

A: Imas 2 minute da ih sve polijepis ili ti skidam placu!!!

Igor ih je zalijepio za 3 minute. Ipak ih je bilo jako puno. Neke su cak zalijepljene naopako, ali to nije bilo vazno. Anja je s olaksanjem robu prebacila Mati, a Mato je deckima nalozio da sibaju tu robu van.

Na kraju radnog vremena svi su otisli kuci, obavili svoje uobicajene sitnarije, vecerali, pogledali seriju i legli u krevet. Kao bebe, utonuli su u miran san. Svi osim malog Igora. Igor je jedva zaspao s grcem u zelucu strahujuci da li ce mu sutra Anja smanjiti ionako malu placu...


Post je objavljen 29.04.2005. u 16:58 sati.