Ispričavam se zbog nekih prethodnih pogrešaka u ovom postu, sada se koristim copy-pasteom teksta s satanpanonski.blog.hr tako da je ovaj put sve ok. Nadam se da se autor bloga o satanu neće ljutiti.Evo da i ja konačno predstavim ovu legendu : Kečera II. Svakako pogledajte blog o satanu.
Životopis
Ivica Čuljak, rođen 04.06. 1960. poznatiji možda pod nadimkom Kečer II. sa svojom popratnom legendom dolazi iz Cerića, malog sela kraj Vinkovaca. 1980. godine započinje svoj umjetnički životni pravac, okušavši se kao pjevač alternativnog benda Pogreb X, nakon čega četiri godine kasnije, preuzima pseudonim "Satan Panonski" pod kojim nastaju tri autorska albuma, desetak demo snimki uživo, nekoliko "Hard-blood-shock" video zapisa, jedna od kvalitetnijih zbirki poezije na ovim prostorima, te gomola recitala i performansi. U umjetnosti je prije svega sudjelovao i svojim svakidašnjim ekscentričnim odijevanjem i mističnim ponašanjem. Bio je jednostavan, a jedinstven čovjek, koji je poginuo 27.01. 1992, kao Hrvatski vojnik, negdje na bojištu, a pri toj bi izjavi njegovi mnogobrojni prijatelji i fanovi uvijek rado voljeli reći: "SATAN PANONSKI JE MOŽDA I POGINUO, ALI MRTAV SIGURNO NIJE!"
Diskografija
Albumi:
- Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj, Slušaj najglasnije, 1989.
- Nuklearne olimpijske igre, Slušaj najglasnije, 1990.
- Kako je Panker branio Hrvatsku, Slušaj najglasnije, 1992.
+zastupljen na legendarnoj kompilaciji domaćih alternativnih bendova Bombardiranje New Yorka, Slušaj najglasnije 1989.
Bibliografija:
- Mentakni ranjenik - zbirka poezije, Nova Aleksandrija, 1990.
- Prijatelj - reizdanje popularne zbirke Mentalni ranjenik sa opširnim dodatkom svih njegovih poetskih i proznih radova, te bonus sa svim njegovim tekstovima audio pjesama, u izdanju Slušaj najglasnije, 2004.
- Postoje još i desetak snimki uživo i nekoliko video zapisa. Nisu javno objavljeni, ali mogu se još uvijek nabaviti kod njegovih vjernih fanova, koji brižljivo čuvaju tu neprocjenjivo vrijednu umjetničku kolekciju
Sad ću postat neku njegovu prozu i poeziju ;))) pa ako van se da čitat evo van:
"Cuvam krave pokraj Save... u svibnju 1977. otac ni slutio nije da ja gimnaziju već mjesec dana ne pohađam. Ponesem fascikl, jednu bilježnicu, valute, pa hajde fliperi i piva, pokoji poljubac Vesni koja za mnogo čeg mog današnjeg je kriva, jer tad u "Luna-parku" ne htje mi dati pice njene. U meni nemir-revolt, u meni istine..."...te godine me je otac jedini put udario moćnom rukom svojom, dlanom onim herojskim. Imadoh tri puta putanju oko svoje osi i poluosovine. Osa kad duševno obolise isto tako u sizofreniji oko sebe vrti kao muha bez glave, pa potom ubode. Ne znam od tog jeli se njoj vrti u glavi? Jeli insekti mogu poludjeti kad oni nemaju mozga? Insekt i instikt, ta su slova, vidi-vidi, na moju veliku frapiranost slično složena (joj gosponnemojte jako!). Koliko se od očeve desničar(s)ke meni zavrtjelo u glavi, dovoljno je reći da mi se u umu učas zatekao cijeli vremeplov, sve vidiš i znaš, a ne trebaš pitati baku kako je nekad bilo, a niti čitati Jacka (trbosjeka) Londona, za kog ne znam jeli baš iz Londona ili Kuala Lumphura?! Tata me ljuljnuo jer mi našao "KENT" u đepu jakne. Dobro je bilo. Za suprostaviti se njegovoj vražijoj diktaturi ja niti danas nemam recepta. Ništa me nije kaznio kad ga moj profesor razrednik pozvao i kad ja definitivno odlučio WE DON`T NO EDUCATION. Želja moja da glumim počela je satanskom kreirati meni moju milu mladost dragu. Tutič Nikola bio mi učitelj. On je znao od pola noći, pa do tri sata praćkom ciljati vrapce na Mjesecu žućkastom, naše Zemlje satelitu (tko pogodi kome sam ja najveći učitelj ludila u PUNK PRISNOJ PORODICI PANONIJE I OKOLNIH BRDA dobije guzice, a ako točno odgovore curice, mazim im penisom sisice). Je otac rekao da sam lud, narkoman (nije rekao hemofiličar), da će me smaknuti, ako to već sam ne postignem u svojim tarzanskim vratolomijama po parkiranim automobilima, zvanim autima. Kao nagradu jer sam pobijedio sve kronične u dužinskom orgijanju alkoholom dobio sam ludnicu, oko vrata odličje, zasluge za manijakalstvo i autokanibalizam na balkanski način. Maraton se održavao u, sad već pokojnoj, montažnoj balegari zvanoj "LIMENKA", svratistu lopuža svih kvalifikacija i beštija nevjerovatnih dimenzija sisa i guzica, prljavih kockara sa noževima u rukavu, narkomana, homića, lezi - lebe. Sedam dana mi je trebalo ne izići van za pobjedu; tu spavao, jeo, srao, pušio, pišao, puštao pjesmu "šabački delija" (ustaj sine Ilija, presela ti rakijaaa). Ta vanzemaljska štenara se nikad nije zatvarala ni praznila, pored željezničke stanice je. Tu je svakodnevno milicija imala pune ruke posla i rada, a tko radi dobra mu zarada, a jest i kirurzima premašaj norme tih dana bio drastičan.Jednom prilikom nesvjesno, htijući si ispod stola dohvatiti "boksera" kog tko zna koji je šaljivđija izgubio, zahvatio sam pizdu gole pijane Lize, tako nakostrješene da bode, da sam sav prestrašen stao urlati "ljudi, drž`te ježa". I danas stoga moja odbojnost prema toj sumljivoj rupi. Urbanizacija grada buldožerom sjebe to leglo trijumfa vinkovačke bijede i kontrasta. Sa sebe sam skinuo i prodao jaknu "US TOP" koju tata mi kupio u Trstu, prodao i prsten povelik od 18 karata, a kog je za 18-ti rođendan mom starijem Braci Vladi darivao stric privremeno zaposlen u BRD-u. Ja iznemogao došao k ocu u bolnicu gdje je zaposlen. Veli da za mnom je WANTED raspisana, neka se stoga dobre volje javim gradskom SUP-u, traže me. Tamo pipanje odmah! Bijaše tu moj prvi "strip-tease", pa sve mislim, u tom pubertetu eto ko je moguće krivac za ovu moju današnju nastranost - prisilno svlačenje, ha, tko zna čega sve nije bilo, dobra je ova moja guzica pogotovo kad je obrijem. To mi se urezalo, bombastično, fantastično, nije naučno, ali je zvučno. Tako sad meni želje da pred kojekojim mladim extremitetima, pardon-extremima, da se skidam. Pretražuje mi vene kao tragač za zlatom rijeke korito, kao da traži čovjekoliku, čovječju, čovjekovu ribicu. Ima čovjekoliki majmun. Ima čovjekoliko govno, zna se ono dobro na tlu formirati ako serator - kreator šupče svoje u dobru pozu stavi, dobro mrdne, ali ne i prdne, jer se može razletjeti, poprskati posjetitelje te smrdljive umjetnosti. Fekaliološki kako fakultet otvaram (javite se interesanti), a vrhunski sam stručnjak u tom području istraživanja grančice nauke, kanim istražiti koje sve oblike može dobro nadarena, talentirana guzica israti. Ništa nisu pronašli da imam terminala, bušotina po venama, ali dva druga me jesu grijala na zadnjem sjedištu plavo-bijela auta, na putu za ludnicu po zapovjesti i volji oca mi mila. Urokan nisam bio, rock sam volio, a roktale su i svinje, kad bi ih bockao vilama jer su me ometale pri čiščenju ispod njih njihovih govana kojima kasnije kad su već rahla prihranim papriku i kupus, pa se to jede kad odraste. O slikama svim kad stigoh sa svojih 17 godina u ludnicu, ta tri dana opisat ću pri nekoj isto ovakvoj euforiji egzotične mi mladosti
Sve puno lljubi i dubi PUNK PETAR PAN Ivica Čuljak - Kečer II
Post je objavljen 27.04.2005. u 19:53 sati.