Mjesto je "to die for" - ali, i to jedno veeeeeliko ali, ako imate love za opustit se i uzivati.
Californija je jedno od statisticki najmladih podrucja, jerbo si starci ne mogu pristuiti zivot ovdje. Cijene nisu privlacne kao sto su lokalni decki.
Let avionom bijase vrlo ugodan i svi smo bili very excited !!
Vremenska prognoza je najavljivala kisu, ali ocito nas netko tamo gore voli jer je svaki dan bio prelijep, rajski, savrsen...
Nase Beach Cottages su direktno uz glavno setaliste. . Paradira se maksimalno, dobrrrri tipovi bez majica, decki na skejtovima, rolama, tetovirani buntovnici, nauljeni macani, tu i tamo protrci neki Mitch iz Baywatcha, ....
Ma milina, hrana za gladne oci.
Decki su nam se "potuzili" kako San Diego ima 2x vise cura neko deckiju. Ah, jadni...
Valovi su bili savrseni tako da se svaki zivi surfer izvukao iz svoje zamracene zadimljene rupe i otisao hvatati the perfect wave. Tu prakticki svatko surfa, iako je prilicno skupo ali ako vec zivis tu onda imas love za tako sto.
Odbojka na pijesku je neizbjezna kad sam na plazi tako da sam se pridruzila grupi surfera. Kad sam ih ponovo vidjela uvecer, bas su hvalili moje "volleyball skills". Hehe, samo tako, to godi mom egu ;)
Moram priznati da smo moj partner i ja rasturili svakoga protiv kog smo igrali. Dobar smo tim, nema sta. "We've got some good energy between us" rece on. Ajde de ;))
Ujutro sam se ustajala oko 9 da idem trcati uz ocean. Nista ljepse od toga. Inace, tu su svi, naravno, opsjednuti svojim izgledom. Trci se od jutra do mraka, bez prestanka.
Ali opet, to je i razumljivo, jer se tu sve dogada vani - aktivnosti kao surfanje, trcanje, odbojka, football, baseball, ma i setnja uz more te izmori. Ali tako je i kad nas u Dalmaciji i Istri - sunce i more te zacaraju da ni ne mislis koliko vremena provodis vani i koliko se izmoris.
Sto se tice ljudi, ma ne treba ni pricati - nismo ni dosli za vrijeme sezone, a ono krcato.
Na obali upoznah tipa iz, pazi sad - Vukovara. Tu je na odmoru, zivi u Chicagu vec 3 godine,...ovo, ono...i savjetovao me da se vratim tu na fakultet. Hm, sta vi mislite? (al fakat je tu skupo ici na faks)
Onda naletih na Ruskinju i Talijanku, obje na razmjeni kao i ja ;)
Najuljudniji i definitivno najveci gentlemani su bili 2 Francuza iz Pariza. Stara dama Europa ipak usadi manire u ljude.
Ameri su se jednostavno upucavali bez prestanka i zvali nas da pijemo s njima.
Ali kako svugdje ima iznimaka, eto nama najboljih deckiju iz Las Vegasa. Tipovi su nevjerojatni. Petorica njih, sviraju u bendu, simpa, zabavni, neprestano pricali i sipali provale iz rukava da smo Emma i ja non-stop krepavale od smijeha. Ni oni ni mi nemamo 21 godinu, tako da nam je svaki bar i nocni klub zabranjen (osim Hooters ;))
Inace bismo se pridruzili Englezima i Ircima na koje sko naletjeli. Kad su svi poceli pricati u jedan glas s onim legendarnim naglascima, ja nisam znala gdje sam. Irski naglasak je apsolutno naj ;)
Vecerali smo uz valove, uzivali u jastogu i vinu...
Odlazak je bio tezak...ah...pa sam se zaklela da se jednom, ne znam kako i ne znam kada, moram ovdje vratiti (cim navrsim 21 ;))
Post je objavljen 26.04.2005. u 00:26 sati.