Smisao za humor nije kljuc od supe, nevinost ili supalj novcanik. Nije listic kladionice ili ceduljica s brojem telefona. To je stanje uma, a ipak se da izgubiti. Da li sam ga posijao negdje u arhivi grafickih materijala, zakopao pod hrpu radnih naloga, zanemario i prekrio ga prasinom, ostavio u krigli pive, mijenjao za kredit i auto, izdao zbog utrke s malom kazaljkom ili pak rijesio ga se zbog vlastitih iskrivljenih prioriteta, a da sam se tek sad osvrnuo za njim? Smisao za humor negdje cuci, a ja samo trazim izgovor da ga zatomim.
Ne znam nasmijati, ali smijati se znam...
Post je objavljen 25.04.2005. u 16:30 sati.