Sve je počelo objavljivanjem policijskog izvješća u kojoj se navodi puno ime žrtve, a samo inicijali počinitelja. Radi se o slučaju Gospićkog boga i batine Joze Mraovića kojeg je američka košarkašica optužila za silovanje.
Tjedan dana kasnije, tužiteljstvo tek na intervenciju američkog veleposlanika kod ministrice pravosuđa, pokreće službenu istragu. U tih tjedan dana prema žrtvi su se lokalni moćnici odnosili kao prema zločincu, dok su Mraovića štitili. Zbog takvih postupaka umiješao se čak i državni odvjetnik Bajić, koji je zatražio od Vrhovnog suda RH da se istraga povjeri tužiteljstvu van Gospića. Dakle država nema povjerenja u Gospićko tužiteljstvo.
Pridodajmo još i ovome izjavu jedne žene u HRT-ovom dnevniku kako ona ne vjeruje da je Mraović išta napravio jer „da je to njegova riječ, protiv njezine“. Koja je to njegova riječ? Po čemu je to on apriori vjerodostojniji? Zato što je ta žena bila crnkinja možda?
Kad uzmemo u obzir da je slučaj Gospićke skupine na čelu s Mirkom Norcem bio izmješten iz Gospića u Rijeku jer je sud u Gospiću bio nesposoban voditi suđenje, postavlja se pitanje koja je svrha pravosudnih organa u Gospiću? Na što to idu novci poreznih obveznika kad se pravda ne može osigurat u Gospiću?
Post je objavljen 22.04.2005. u 09:50 sati.