Danas sam se družila sa Gospođom Nervozom..malo predugo čini mi se..dok sam mahnitim pogledima skakala kroz svu tu gomilu ljudi oko sebe ona me samo cinično gledala s podsmjehom.. polagano i graciozno pušeći svoju cigaru, duguljastu i fino zamotanu, na crvenom cigaršpicu..ona nije svoje ime..uvijek ostavi samo miris finog duhana..kao podsjetnik na sljedeći susret..
Pridružila joj se potom Gospođa Ljutnja..to je prizor..vjerujte..nalaktila se na barski stolac, tik uz Nervozu..dok mi je noga, već sama od sebe počela klecati a ruke lomiti se( što nikad se ne čuje), ona je glasno i brzo..prebrzo žvakala ljubičastu kaugumu, gledajući me pronicljivo, podrugljivo..pogledom superiornosti..udižući neprestano svoj dugi bijeli vrat da me bolje vidi..još bolje upozna..
A zatim je došla Gospođica Tuga..svojom dugom bijelom haljinom, dječje nevinom, uz jedva primjetne žute cvjetove pri rubu zamela je prve dvije..opustila sam mišiće već bolne od grča, sklapajući oči s pogledom daljina..unoseći se u prostor svojom pojavom, znajući svoju ulogu u tančine, samo je spustila pogled klizeći po podu..zauzela je mjesto ispred mene..najbliže dosada..i gledala me..gleda me i sada...sjedi, tu, u fotelji..predugo je tu, i doziva suze..tople i slane, da izađu van, jer ih još tako mnogo čeka na red...
Sa sobom je ovaj put, dovela samo Damu koja se zove Nemoć.................................šah-mat.
..sada samo mogu ležati..i sa smješkom Nevjerice čekati san..
Post je objavljen 22.04.2005. u 00:43 sati.